New York City: Glavni grad gastronomije

New York City: Glavni grad gastronomije

Kulinarska metropola s više od 8,000 restorana

New York City poznat je kao grad dobre hrane i gastronomije, a ako ga ne znate kao takvog, vrijeme je da ga upoznate. Često govorimo o svjetski slavnoj talijanskoj kuhinji, o francuskom kulinarskom umijeću, o indijskim specijalitetima… No ono zbog čega je New York City takav globalni centar gastronomije jest činjenica da je globalni centar imigranata. U New York Cityu lako će se čuti svi jezici svijeta, naći imigranti iz bilo koje zemlje, a samim time i tradicionalna kuhinja bilo koje zemlje.

Read More

Dominikanski machizam i položaj žena

Dominikanski machizam i položaj žena

Dominikanska Republika: Peto poglavlje

Uobičajeno je i normalno u ruralnim i neobrazovanim dijelovima Dominikanske Republike, da se djevojčice udaju čim dobiju prvu menstruaciju. Nisam mu baš povjerovala, barem ne da se događa tako često, a onda sam u autobusu iz Las Terrenas za Santo Domingo upoznala ženu koja je prvo dijete rodila s 12 godina. Počele smo pričati, govorila mi je da bih ja sa svojih 21 već trebala rađati. Ja sam se smijala i govorila da mi je još prerano. Pitala sam ju s koliko je ona rodila prvo dijete, "doce" rekla mi je. Pitala sam ju još par puta, možda sam krivo čula. Kasnije, da provjerim, pitala sam ju koliko ona ima godina i koliko njena djeca imaju godina. Ona ima 34, a njena djeca 21, 20, 18, 17 i 6.

Read More

La Samaná - Skriveni smaragd Dominikanske Republike

Dominikanska Republika: Četvrto poglavlje

U gradiću El Samaná našla sam se s Jaimeom, svojim Couchsurfing hostom na dvije noći i čovjekom koji će mi pružiti par najboljih dana u Dominikanskoj Republici. Kuća gdje on živi smještena je na vrhu visokog brda, na rubu litice, s prozorima koji prekrivaju cijeli zid i terasom s nezamislivim pogledom, pogledom koji se riječima ne može opisati, pogledom koji diše, koji živi, prirodom koja mi je oduzela dah, zelenilom, palmama, životom... To popodne otišli smo na jednu nepoznatu plažu, motorom po sivoj ravnoj cesti okruženi palmama i prirodom, vožnje na motoru po tom poluotoku pružile su mi neke od najljepših pogleda ikada, i više zbog toga jer poluotok Samaná nije toliko turistički iskorišten i nema toliko glomaznih hotelskih kompleksa. Duga pješčana plaža okružena je visokim liticama i ima samo jedan mali lokal gdje možeš birati između ribe i mesa, uz koji dobiješ i rižu, pržene plantana banane i razne salate.

Read More

Cabarete, Dominikanska Republika

Cabarete, Dominikanska Republika

Dominikanska Republika: Treće poglavlje

Prvi tjedan backpackanja kroz Dominikansku Republiku izmorili su me, izmorili su me muškarci svojim siktanjem, trubljenjem, seksualnim vikanjem, izmorilo me objašnjavanje da imam dečka i da sam monogamna. Nemam i nisam, smatram da "imam dečka" ne bi trebao biti izgovor, da bi trebalo biti dovoljno "nisam zainteresirana", bez ikakvog objašnjenja, ali u ovoj situaciji nije bilo drugog izbora. Dominikanski muškarci jednostavno ne razumiju da bi ih slobodna djevojka odbila, jedini razlog zašto ne bih bila s njima jest da sam zauzeta pa sam ja tako izmislila najboljeg dečka na svijetu. Crpila sam inspiraciju od nekih jako dragih bivših i od nekih solidno dragih sadašnjih i gotovo i sama povjerovala da sam u savršenoj i sretnoj vezi. Srce mi se slomilo kada sam se vratila u NYC i shvatila da me na aerodromu zapravo ne čeka nitko...

Read More

Jarabacoa i zaljubljivi Dominikanci

Jarabacoa i zaljubljivi Dominikanci

Dominikanska Republika: Drugo poglavlje

U svojoj odlučnosti da neću imati mainstream iskustvo u Dominikanskoj Republici, zamislila sam si kako želim otići u unutrašnjost otoka, u planine gdje nema pješčanih plaža i palmi. Prvotna ideja bila je Santiago de los Caballeros, što se činilo kao dobra ideja jer je drugi najveći grad u državi. No uvjerili su me kako tamo zaista nema ništa za raditi više od jednog popodneva i da bi bolja alternativa bili planinski gradić Jarabacoa, koja ima prirodu i jedan hostel.

Read More

Santo Domingo

Santo Domingo

Dominikanska Republika: Prvo poglavlje

U pretraživanju jeftinih letova iz New Yorka Dominikanska Republika upala mi je baš fino u oči. Nisam znala ništa o tom otoku, osim da pričaju španjolski jezik i da sam našla jeftini let za $300. Uglavnom, dovoljno. Raspitala sam se malo po nekim hrvatskim putničkim grupama i dobila odgovore da se u DR ide jedino u resort gradove Punta Cana i Puerto Plata, da nema ništa van all-inclusive hotela i da je uglavnom jako opasno. Kada sam pak pitala prijateljicu iz Dominikanske Republike ona se nasmijala i rekla "Punta Cana nije Dominikanska Republika, isto kao što Cancun nije Meksiko". Pa naravno, pobogu i tamo ljudi žive, ne može biti istina da je otok namijenjen jedino bogatim Amerikancima i Europljanima…

Read More

Kultura napojnica u SADu

Kultura napojnica u SADu

Tipping Culture

Moje prvo jutro u New Yorku. Predavanje u 9.30h, ja zbog jet lega budna od 5 sati. U svakom slučaju treba mi kava. Voljela bih nešto i pojesti jer nisam jela od leta jučer popodne. Hodam pored Starbucksa i sličnih kafića, pored uličnih štandova koji prodaju bagels, kroasane i falafel i svašta nešto. No ne usudim se kupiti ništa, u glavi mi zvoni alarm NAPOJNICA! Moraš dati napojnicu! Ali koliku? Kako? Kome?

Read More

Kalifornijski san: San Diego

Kalifornijski san: San Diego

Kalifornija: Treće poglavlje

Za San Diego znala sam onako nekako površno, zato što imam par prijatelja koji su od tamo i zato što je to grad vrlo blizu Meksičke granice iz kojeg se može otići do samog Meksika pa prošetati u Tijuanu. Zapravo to je bila i moja originalna motivacija kada sam razmatrala odlazak u Kaliforniju - prošetati preko granice u Meksiko. Ne zvuči li super? Nikada nisam prešla neku granicu pješke.

[…]

Read More

Slučajni put u grad poznatih i slavnih

Slučajni put u grad poznatih i slavnih

Kalifornija: Prvo poglavlje

Nisam htjela ići u Los Angeles, zaista nisam. Previše je basic, mainstream, konzumeristički, svi idu tamo... No dok sam razmišljala gdje bih mogla otići za dugi predsjednički vikend trebalo je uzeti u obzir da želim zaobići polarni vorteks na sjeveru, da nemam 21 godinu pa je New Orleans bolje ostaviti za kad imam, i da su jeftiniji hosteli skupi pa da ću svakako morati Couchsurfati. Ding ding, poruka na Tinderu koja je ipak dovela do toga da sam završila u Los Angelesu...

[…]

Read More

Afrika i Barbie Savior Kompleks

Afrika i Barbie Savior Kompleks

Kako se vratiti iz Afrike bez ijedne slike sa crnim djetetom u rukama? Je li moguće?

Otišla sam iz Gane, napustila sam Afriku, u dva dana prešla sam tri kontinenta i napokon se smjestila u Americi. Sada kada je moje putovanje u Afriku završilo, bio bi red da u opis na Instagram stavim nešto u fazonu "Dva svijeta, jedno srce! Volim Afriku! Blessed and grateful!” Trebalo bi i na Fejs staviti koju sliku kako držim neko crno dijete, zapravo što više njih da se vješa po meni to bolje. Ako ne objavim video nekog afričkog plemena koje izvodi neki tradicionalni ples, a iz kadra vješto izbacim ostalih 20 bijelih turista i pet kombija, s komentarom ispod videa o "pravoj Africi", onda kao da nisam bila, džaba mi i put i Afrika i pare i vrijeme i sve!

Eh ta Afrika, to srce tame*, ta majka svijeta, to Zemljino jaje, to tlo gdje bijelci automatski umiru od simbiotskog virusa malarije i HIVa. Crni kontinent, neistražena zemlja, egzotika na entu, mi ćemo njih spasiti, naš doticaj s prošlošću, s onim praljudskim, s onim primitivnim...

[…]

Read More

Vrata bez povratka - Elmina utvrda robova

Vrata bez povratka - Elmina utvrda robova

Gana: Peto poglavlje

U prijašnjem razdoblju Europljani su započeli s masovnim pokrštavanjima Afrikanaca, tvrdeći kako time spašavaju njihove duše. No sada, odjednom, Afrikanci više nisu imali duše pa su tako bili idealni za robove. Europljani su ulazili dublje u kontinent i porobljavali ljude kao da idu u žetvu, ili su pak podražavali zavade među zajednicama i plemenima, sve u nadi da će se Afrikanci sami među sobom boriti pa im prodati uhapšenike pokorenog plemena. Kada se jednom nađu u Elmina dvorcu, muškarci i žene su razdvojeni. Bračni parovi, roditelji i djeca, braća i sestre, otrgnuti jedni od dugih i ostavljeni u saznanju da se više nikada neće vidjeti. Žene su tada odvedene u prostor u kojem mi stojimo. Nagurane su u dvije tamnice i ostavljene tamo mjesecima da trunu.

[…]

Read More

Makola Market, Accra

Makola Market, Accra

Gana: Četvrto poglavlje

Jedno od glavnih obilježja Accre jest Makola tržnica u samom centru grada. Ludi mravinjak, gužva, košnica, gužva, auti i kamioni i autobusi, gužva. Provezla sam se tamo jedan dan u autu, promatrala visoke zgrade, njihove balkone i prozore s kojih visi roba i lutke u uskim haljinama. Ljude koji se prelijevaju na ulice, prodaju sve sve sve. Hodaju s teškim košarama na glavama, prilaze otvorenom prozoru auta, guraju mi u lice knjige, Monopoly i punjače za mobitel.

[…]

Read More

Jamestown, Accra

Jamestown, Accra

Gana: Treće poglavlje

Hodam kroz ta gusto naseljena područja, koze i kokoši hodaju po prašnjavim cestama. Na pragovima šarenih kuća, šarenih zidova, šarenih platana sjede žene i djeca i mladi muškarci. Trče za bijelim ljudima, viču "obroni" (na Twi jeziku: bijelac, stranac), hvataju nas za ruke sve dok stariji brat ne sikne na njih pa se vrate pod maminu suknju. Žene mašu, smiješe mi se, pozivaju me rukom da ih slikam. Pred kućama se suše slatka peciva koja će kasnije staviti u košaru, košaru na glavu pa hodati među autima zaglavljenima u prometu i pokušavati im prodati užinu. Nisu to slumovi, ne, slum u Africi zove se shanty town, a u Accri se nalazi na smetlištu.

[…]

Read More

Noćne romantike Accre

Noćne romantike Accre

Gana: Drugo poglavlje

Ostavio me pred ulazom u studentski dom, točnije pred ulazom u privatnu zajednicu gdje zaštitar radi 24/7, a vrata svih četiriju kuća koje se naziru iza visokih zidova i bodljikavih žica otvaraju se tek pod pritiskom elektroničke kartice. "Osjećaš li se sigurno sa mnom?" upitao me. Prijevod njegovog pitanja nije bio potreban, on je crn, ja sam bijela - sve je jasno. Sama činjenica da razumijem što me to točno pitao posramila me. No posramila bih se još više praveći se da ne razumijem što misli. Isto su me pitale i dvije bijele prijateljice iz SADa dok me grlio u klubu. Osjećam se sigurno, ne bih sjela u auto s njim da nije tako. Osjećala sam se sigurno s njim od prve noći kada sam ga upoznala, svoje prve večeri u Accri.

[…]

Read More

U Accri se živi polako

U Accri se živi polako

Gana: Prvo poglavlje

U Accri ću provesti tri tjedna, tako da nema potrebe za detaljnim planiranjem i ubrzanim razgledavanjem. Ovdje je ionako mentalitet opuštenosti i usporenosti, sve se odvija polako, ljudi pričaju polako, hodaju polako, hrana u restoranima polako se donosi i dugo čeka. Svi redovno kasne oko čega se i sami smiju te govore da se radi o afričkom vremenu. Čak i pijevci kukuriču u sva doba noći i dana ne obazirući se na to što bi kao trebali da kukuriču samo u zoru.

[…]

Read More

Skijanje u Austriji

Skijanje u Austriji

…s nepoznatim suputnikom nađenim preko Facebooka!

Na prvi dan nove godine ušla sam u auto nepoznatom čovjeku i otišla s njim na skijanje u Austriju. Par mjeseci ranije na Facebooku sam skroz direktno tražila društvo za skijanje, obećavajući da donosim domaći kulen i neki craft gin. Javilo se bilo jako puno ljudi, a na kraju, naravno, ostade samo nas dvoje koji smo i išli. Nikada prije nisam tako tražila suputnike za putovanja, redovno idem sama, ponekad s prijateljima, ali i to samo određenima za koje znam da me neće pretjerano živcirati.

[…]

Read More

Godišnje lekcije

Godišnje lekcije

Rezime 2018. godine

Probudili smo se oko pet sati ujutro, ljetno Sunce provirivalo je iza obližnjeg brdašca i kroz prozore kampera. Prošlu noć bilo je teško vidjeti gdje smo to zapravo dospjeli. Dečki u nekoj seoskoj pizzeriji pored Dubrovnika uputili su nas ovdje kada smo ih pitali gdje bi se moglo kampirati na divlje, pitanje na koje su do tada svi odgovarali s "Kampirati na divlje blizu Dubrovnika?! Hahaha!" No ovi dečki ipak su nas znali uputiti i njihove pomalo sumnjičave upute koje su završavale s "skrenete kod pumpe i uđete u šumu, bit će mrak, ali samo vozite dalje" na kraju su se ipak pokazale kao apsolutni spas.

[…]

Read More