Annecy, Francuska

U Annecyu me prvi puta netko zaprosio. Spontano, impulzivno, kroz smijeh i poljupce, onako kako i treba da bude. Neozbiljno, ali tada tako istinito, tada jedina opipljiva stvar u maglovitoj svakodnevici.

 
annecy2
 

U to vrijeme živjela sam u Parizu i uskršnji vikend mi se prišuljao tiho, nenadano. Nisam religiozna, ali uskršnja jutra uvijek su bila ona provedena s obitelji, zelenih prstiju od guljenja jaja, masnih usnica od francuske salate, tada bismo smjeli piti sok za doručak, a ne samo čaj. Za Uskrs su se na poklon dobivali bicikli, role, reketi za badminton i ping pong. Taj dan označavao je početak proljeća, topla jutra i večeri provedene na kvartu, kada dan traje puno dulje, ulične svjetiljke na Kalimeru palile su se kasnije, a mi bismo sjedili na stepenicama ispred Tobbaca, na zelenim klupama jeli prve sladolede te godine, ili sa trave gledali one spretnije kako igraju nogomet. Kasnije, u onim godinama kada riječ obitelj počinje mijenjati značenje, popodneva bismo provodile u kafićima, pile kavu koja bi se sa zalaskom Sunca pretvorila u pivu. Teturale bismo doma puno kasnije od paljenja svjetiljki i šunjale se na prstima da ne probudimo ukućane. Sada već nekoliko godina Uskrs provodim sama pa stvorim neke sezonske obitelji, nekoga da razgovor teče nad vinom ili kavom. Ali tu trenutno nema zelenih prstiju niti rola i nitko više ne igra nogomet.

 
annecy3
annecy4
 

Prošli Uskrs otputovala sam u Annecy, francusku Veneciju, samo ljepšu, šareniju, slatku baš kao uskršnji kolač. Globalno zatopljenje je učinilo te proljetne blagdane više kao zimske, i u Annecyu me dočekala izmaglica, hladni zrak i deja vu na skijanja u Austriji i Italiji. Šetala sam ulicima, prelazila brojne kanale, upijala ozračje elitnog skijaškog mjesta i pogled na Alpe. Zbog akademskog kalendara već godinama nisam skijala, a oduvijek sam voljela takve alpske gradove. Moja osobna romantika, trenuci da sebe počastim vrhunskim francuskim vinom i ručkom uz pogled na jezero i snježne vrhove. Negdje u međuvremenu kiša je počela padati. Po kiši Annecy izgleda kao da izranja iz vode i ništa nije depresivno među njegovim šarenim kućicama. Pustila sam da me smoči, vodili smo ljubav tako, taj grad i ja, na njegovim pustim i mokrim kamenim ulicama.

 
annecy5
 

Francuska je jedna divna zemlja gdje postoje radnička prava pa se svi muzeji, galerije i slično u manjim gradovima zatvaraju u 17 sati. Hostel je bio mrtav pa sam sjela na kavu i krenula listati Tinder u potrazi za nekim da si ispunim večer. Mladi DJ, dok naručujem pivo komentira da žene ne smiju puno piti - nisam oduševljena, ali pozvao me after-ski party idući dan na obližnjem skijalištu pa sam draga i smješkam se i sutradan mi srce preskače kada nakon tri godine ponovo pijem kuhano vino u skijaškoj bajti i udišem hladni planinski zrak. Obećajem da ćemo se čuti, no navečer se vračam na Tinder.

 
annecy1
 

Promijenila sam smještaj i našla se 3km uzbrdo od grada. Ubera nema. Gladna sam. Hodati mi se neda. Ali ja sam snalažljiva ženska i tražim lika koji ima auto da me pokupi i da odemo na večeru. Dolazi On. Posvađamo se već na telefonu. Recite - nisam najpametnija, ulazim s nepoznatim čovjekom u auto i puštam da me vodi kroz neznani grad. No najljepše stvari ponekad rađaju se tako, rizično. Negdje pred kraj večeri nagnuo mi se na uho i šapnuo - "Kiss me". Krv mi se zaledila pa rastopila. Bio je duplo stariji od mene, imao bivšu ženu i dijete, ali mater je rekla "barem nije Srbin ni debeo". Eh, ta moja mater, svakakve mi bisere daje za psihologicu. Proveli smo te dane skupa. Uskrs sa mojom sezonskom obitelji, je li išta manje vrijedan od onog drugog? Rekli smo si sve, sve stvari koje bismo inače skrivali i čuvali. To je ljepota takvih putničkih ljubavi, gore brzo i snažno, daješ se potpuno i bezglavo jer te nije strah, jer znaš da neće potrajati. I dobro da ne potraje, neka ostane tamo, na kanalima pod Alpama, strastveno i savršeno, bez realnosti koja bi nas mogla samo pokvariti.

 
annecy
 

U Annecyu sam kupila knjigu poezije na francuskom iz 1955. godine. Šetala sam do dvorca i obilazila ga satima, smiješeći se u prolazu zaljubljenim parovima. Sjedila sama u restoranima i barovima. Volim putovati na ovakve romantične lokacije sama. Volim putovati svugdje sama, ali posebno na ovakva mjesta gdje nema ludih hostela i hrpa backpackera. Volim ponekad ne pričati satima, promatrati ljude, promatrati sebe. Volim se tako ponekad i zaljubiti, na mirno uskršnje jutro. Nešto je drugo upoznati grad po prvom svjetlu koje kroz prozor padne na Njegove jastuke.

 
annecy6