Dominikanski machizam i položaj žena

"Odvratno," rekao je Jaime dok smo motorom prolazili prašnjavom cestom kroz neko selo na dominikanskom poluotoku La Samaná, "vidiš li ti kako te gledaju? Ja da sam žena bih poludio." Vidim kako me gledaju, da, ali trudim se ne vidjeti. Osjećam se kao konj u trci, kao da sam sama sebi stavila pregrade sa svake strane glave, da ne vidim periferno ništa. Vidim kako me gledaju i u Zagrebu, kada se vozim tih pet stanica od doma do glavnog trga na piće s prijateljima, vidim kako muškarci bulje u moja prsa. Ključkam iznutra i želim graknuti "Trebate nešto?!" u njihovom smjeru, ali strah me - ne znam čega. U Dominikanskoj Republici normalno je da gledaju i dovikuju, oni su "komunikativan narod" i kao da ne razumiju zašto bi ženama to bilo neugodno. Objašnjavao mi je jedan dečko u hostelu da je čudno kako meni to smeta, da Europljanke inače zapravo uživaju u tome. Odavno sam prestala uzaludno objašnjavati kako patrijahat i machizam funkcioniraju. Jedna Francuskinja, izuzetno visoka i mršava, rekla mi je da ona nije doživjela nikakvo fućkanje, da ju vjerojatno puste na miru kada ju vide s ruksakom, vide da je putnica. Moja teorija je malo drugačija - ja imam tijelo koje se svaki drugi Balkanac s kojim sam hodala, moja majka, i mnogi "prijatelji" usude komentirati sa "trebala bi smršaviti desetak kila". U New Yorku od nikoga nisam čula takve komentare jer je to jedan divan grad koji prihvaća i voli sve takve kakvi jesu. U Dominikanskoj Republici mojih "desetak kila previše" je čini se točno to što oni vole - žene punih oblina, i zato me nagrađuju s, u prosjeku, dva catcalla u minuti. Jednoj djevojci koju sam upoznala to je toliko dopizdilo da je ona počela catcallati njih. Kada bi primijetila da uzimaju dah kako bi siknuli za njom, ona je prvo siknula za njima i ostavila ih u stravi i šoku.

dominikana-01
dominikana-02
dominikana-18

Jaime u Dominikanskoj Republici ima nekoliko projekata koji se bave ženskim pravima i društvenim osnaživanjem žena. Jedan od tih projekata je edukacija žena kako da budu turističke vodičkinje, budući da je to u Dominikani jedan od poslova u kojem prevladavaju muškarci. Salto el Limón vodopad je u centru poluotoka i poznata turistička destinacija. Utrpala sam svoj ruksak u guagua-u i krenula prema tamo naći se s Vevom, jednom od djevojaka kojima Jaime pomaže u tom turističkom poslu. Veva me dočekala na cesti gdje sam, sada već ispraksano, iskočila iz guague i krenule smo hodati po prašnjavom putu kroz njeno selo. Selo kao i mnoga u Dominikani - jednokatne kućice s limenim krovovima, na nekima je rukom ispisano "Tienda" (trgovina) ili "Farmacia" (ljekarna), stotinjak metara ispred mene muškarac na konja stavlja prvo svoju malu kćer pa zatim košaru punu rublja i kreću prema rijeci, mršavi psi i veliki pijetlovi pretrčavaju tu cestu. Ostavila sam stvari u Vevinoj kući i krenule smo planinariti sat vremena prema vodopadu. Mojih desetak kila viška i ja zastajkivali smo svakih desetak minuta pokušavajući što neprimjetnije hiperventilirati. Veva je, naime, pijuckala jedan od onih karton sokića i hodala bez ijednog teškog uzdaha - četiri mjeseca nakon što je rodila carskim rezom. Jebate žene!

dominikana-03
dominikana-04
dominikana-08

Salto el Limón bio je u svojoj suhoj fazi, voda je škrto klizila u jednom tankom slapu, a ispod njega skupljali su se turisti i naslikavali s velikim šarenim papigama. U kišnoj fazi vodopad je puno impresivniji, no u tom razdoblju najbolje je do njega doći na konju ili magarcu jer planinarenje kroz blato postane puno teže. Morala sam prije spusta doći malo sebi, a kao prava Balkanka "doći malo sebi" znači da si moram nekej spit. Preko puta i iznad vodopada nalazi se odmorište gdje ti piña coladu naprave u ananasu i s friškim komadima ananasa unutra, natopljenim rumom. Nisam inače osoba od ananasa, ali u Dominikani sam ih zavoljela, nikada nisam jela slađe i ukusnije plodove nego tamo. Natrag u selu, Vevina majka pripremila je ručak, bio je to dio ture, pojesti nešto tradicionalno i domaće. Iznjeli su stol i postavili pred mene rižu i piletinu u umaku i grah i salatu i vodu pa kasnije i kavu - prava gozba. No nisu htjeli jesti sa mnom. Vevina majka zvala je svoje unuke i davala im zdjelice s hranom, a oni bi zatim sjeli na stepenice i jeli tamo, bacajući ponekad koji grumen riže mršavim izgladnjelim psima. Tu turu platila sam €17, kasnije tek shvativši da sam ju mogla odraditi i sama potpuno besplatno, no nije mi bilo žao. Meni je to cijena jednog koktela u New Yorku ili butelje vina u Zagrebu, njima je ne znam koliko ručkova, pelena i karnistara pitke vode. Njima kojima bivši ljubavnici, koje nisu smjele odbiti, ne plaćaju alimentaciju za svu djecu koju su im napravili. Njima kojima muškarci oduzimaju sve poslove, govoreći im kako one to ne mogu raditi. Njima koje skrbe i za najstarije i za najmlađe, kuhaju, nunaju, pospremaju, sve to od kada su same bile djeca. Njima kojima muškarci prijete da će ih isječi mačetom. Njima koje muškarci u napadima ljubomore isjeku mačetom. Njoj, koja uz svoje dvoje djece, četiri dana tjedno odlazi u glavni grad raditi kao dadilja, čuvati nečije tuđe dijete.

dominikana-05
dominikana-06
dominikana-07

Iz El Limóna vratila sam se ponovno u Las Terrenas, ovoga puta odabirući onaj drugi hostel u gradu, Dan and Manty's Guesthouse and Hostel-Las Terrenas, vjerojatno najtopliji hostel u kojemu sam ikada bila. Dan je veliki bijeli Amerikanac u svojim 60ima, a Manty sitna Dominikanka koja me dočekala s viklerima u kosi i iznad štednjaka u velikoj kuhinji. Svake večeri Manty i nekolicina žena iz sela pripreme veliku obiteljsku večeru kojoj redovito prisustvuju svi iz hostela i poneki gosti izvana. Sve je "all you can eat", a topla hrana upotpuni doživljaj kao da si doma. Srela sam tamo ljude koje sam u protekla dva tjedna upoznala u drugim hostelima i na autobusima. Predivan je to backpackerski osjećaj, kada sasvim slučajno sretneš nekoga s kim si se prije par dana družio. Još je divniji backpackerski osjećaj kada sretneš nekog našeg, nekog ex-Yu, nekog tko priča tvoj jezik - a sretneš uvijek jer nas ima svugdje. U ovom slučaju to je bila Ana, jedna od volonterki u hostelu čija se obitelj zbog rata preselila iz Bosne u Nizozemsku, a ona je prije par mjeseci i nakon završenog fakulteta odlučila malo putovati pa ostala u Las Terrenas.

dominikana-09
dominikana-10

Nakon večere ekipa iz hostela krenula je u izlazak. Prvo jam session na plaži, mali intimni koncert u malom intimnom baru. (Jedan od gitarista bio je Srbin. Jel samo meni tako toplo oko srca kada nađem naše ljude vani?) Zatim smo se premjestili u ulicu gdje su klubovi. Djevojke su bile obučene u uske kratke haljine ili svjetlucave topiće, hodajući okolo u štiklama i trepćući umjetnim trepavicama. Ja sam imala dugu crvenu suknju sa slonićima i opuštenu majicu sa cvjetićima, na nogama japanke i bez grudnjaka. Već pri kraju putovanja bilo mi je dosta opijanja i bacanja novaca na alkohol. Skužila sam koliki sam jebeni hipi. Ja sam mislila da će ovo biti neka beach vibra, bosa stopala u pijesku i jeftina piva iz boce. Umjesto toga ovo je bio teški tehno, juice vodke i mnogo seksualizirano plesanje. Krenula sam natrag prema hostelu. Još jedan razlog zašto se tu večer nisam smjela napiti - znala sam da ću se vračati sama doma jer sam znala da neću ostati s njima partijati do zore, a kao solo djevojka pokušavam nikada ne hodati sama doma pijana. U hostelu je Dan sjedio za svojim stolom i pio nešto iz svoje velike termosice. Pričali smo, pričao mi je kako je prije nekoliko godina odjebao svoj život u Americi i došao u Las Terrenas, bio podstanar kod Manty, kako su se zaljubili i otvorili prvi hostel u gradu. Kako su u početku imali toliko backpackera da su spavali na podu. Rekao mi je da je Manty udana kada joj je bilo 15 godina, rodila troje djece i molila se za smrt svoga groznoga muža, što se i desilo.

Jedan drugi projekt kojim se Jaime bavi u Dominikani su dječji brakovi. Uobičajeno je i normalno u ruralnim i neobrazovanim dijelovima zemlje, da se djevojčice udaju čim dobiju prvu menstruaciju. Nisam mu baš povjerovala, barem ne da se događa tako često, a onda sam u autobusu iz Las Terrenas za Santo Domingo upoznala ženu koja je prvo dijete rodila s 12 godina. Počele smo pričati, govorila mi je da bih ja sa svojih 21 već trebala rađati. Ja sam se smijala i govorila da mi je još prerano. Pitala sam ju s koliko je ona rodila prvo dijete, "doce" rekla mi je. Pitala sam ju još par puta, možda sam krivo čula. Kasnije, da provjerim, pitala sam ju koliko ona ima godina i koliko njena djeca imaju godina. Ona ima 34, a njena djeca 21, 20, 18, 17 i 6.

dominikana-16
dominikana-17

Žurila sam u Santo Domingo u nedjelju kako bih vidjela poznati nedjeljni party na ruševinama, kada svira grupa Bonye i svi plešu. Trebala sam ići s Jaimeovim prijateljem Kenderom, no planovi su se pomrsili i na kraju sam završila s njim, njegovom sestrom, sestričnom i njezinim američkim dečkom u tipičnom lokalnom klubu. Ti nedjeljni partiji, i na ruševinama i u klubovima počinju jako rano, oko 18h. Svira se bachata, merenque i salsa - ljudi malo sjede i piju, malo plešu, onako baš u parovima, ruka oko struka i pazi na korake. Bonye završi oko 22h, a klubovi pale svjetla oko 1h ujutro. Nedjelja je dan za rani party, ples, pa zatim rano spavanje. Nakon lokalnog kluba otišli smo do najpoznatijeg turističkog kluba u Kolonijalnoj zoni, Bar Parada 77, a zatim škicnuti i poznati bar La Resistencia, bar koji je godinama odolijevao zakonu da se mora zatvoriti u 1h ujutro. La Resistencia je zapravo kuća, na ulazu ne piše ništa (ali nalazi se na Google Maps), pozvoniš i zaštitar ti vrata otvara iznutra. Vlasnica je u baru uglavnom gostila mornare, a mornari ne žele fajrunt u 1h, tako da je godinama lokal ilegalno držala otvorenim duže i svake druge noći završavala u zatvoru. Sada smije raditi kasnije, no La Resistencia je i dalje kultno i povijesno mjesto.

Kenderovoj sestrični sam se jako svidjela, toliko da nas je idući dan pozvala na ručak. Ona živi na sjeveru Santo Dominga, mjestu koje, čini se, zaista nije za bezbrižnu šetnju. Ima frizerski salon i prije šest mjeseci joj je netko orobio svu opremu iz salona, prije tri mjeseca je naoružani muškarac ušao u salon i sve klijentice tražio novčanike, nakit i mobitele. Sjedili smo na terasi okruženoj visokom metalnom ogradom i pijuckali neko loše vino.

 
dominikana-12
dominikana-11
 
 
dominikana-13
 

Drago mi je ipak da sam odabrala Dominikansku Republiku za ovo putovanje, drago mi je jer sam se podsjetila da putovanja nisu samo svježi kokosi i prekrasne plaže, da zemlje u koje putujem nisu savršene i ne bih ih trebala tako niti gledati. Putujem da naučim, da budem svjesna i kritična. Diže mi se kosa na glavi kada mi netko kaže da XY nije sigurna destinacija za žene. Diže mi se kosa na glavi jer sam najgore seksualno uznemiravanje zapravo doživjela u Zagrebu pred zgradom u kojoj sam odrasla. Ništa nije "sigurno" za žene. U Las Terrenas sam sjela u restoran sama, pored mene su bila dva Amerikanca, godište mojih roditelja, žene su im se kupale na plaži, a oni blenuli u mene. Blenuli kao da ja ne mogu vidjeti da bleje. Digla sam se i otišla za drugi stol, dok su me oni nediskretno pratili pogledima. Nedugo nakon toga za prazan stol do mene došla su tri mlada lokalca koji su mi počeli dovikivati "dobar tek ljepotice" kada mi je došla hrana. I Amerikanci i Dominikanci, i Hrvati i Emiračani, u nekom trenutku bili su mizogone svinje, u nekom trenutku ja se nisam osjećala sigurno. Ipak, još uvijek sam živa, još uvijek mi se nije desila nikakva trauma koja bi me prestrašila dovoljno da se bojim svijeta, da se bojim putovati, da se zatvorim u sobu i bojim živjeti. Prije ovog puta kratko sam razgovarala s jednom Hrvaticom koja je živjela u Dominikani, pitala sam ju koliko je sigurno, a ona mi je rekla: "Sigurno je, ali ovo je machistička zemlja, samo budi spremna na to i nemoj ići tamo gdje niti lokalke ne idu." Mislim da je to najbolji savjet za sve solo putnice - budi pametna, slušaj lokalke, budi svjesna i uvijek, uvijek budi spremna na to u kakvom svijetu živimo, ali nikada mu nemoj dopustiti da te prestraši, da te sputa, da te zatvori, da te uvjeri da ne pripadaš ili da ti negdje nije mjesto.

dominikana-15
dominikana-14