Santo Domingo

U pretraživanju jeftinih letova iz New Yorka Dominikanska Republika upala mi je baš fino u oči. Nisam znala ništa o tom otoku, osim da pričaju španjolski jezik i da sam našla jeftini let za $300. Uglavnom, dovoljno. Raspitala sam se malo po nekim hrvatskim putničkim grupama i dobila odgovore da se u DR ide jedino u resort gradove Punta Cana i Puerto Plata, da nema ništa van all-inclusive hotela i da je uglavnom jako opasno. Kada sam pak pitala prijateljicu iz Dominikanske Republike ona se nasmijala i rekla "Punta Cana nije Dominikanska Republika, isto kao što Cancun nije Meksiko". Pa naravno, pobogu i tamo ljudi žive, ne može biti istina da je otok namijenjen jedino bogatim Amerikancima i Europljanima. Napravila sam neku brzu pretragu smještaja, tek toliko da se uvjerim da zaista ima jeftinih hostela i Couchsurfinga - i ima, nema puno, ali sasvim dovoljno da mi bude lako odlučiti se gdje ću odsjesti.

 
Zona Colonial

Zona Colonial

Zona Colonial

Zona Colonial

 

Za tako malu državu, Dominikanska Republika ima mnogo aerodroma, vjerojatno kako ti bogati resort turisti ne bi morali voziti tri sata od glavnog grada do hotela. Taj jeftini let sletio je u glavni grad, Santo Domingo, gdje sam imala dogovorene dvije noći preko Couchsurfinga. Kao i uvijek kada putujem sama odmah na aerodromu odlučila sam riješiti SIM karticu i internet. Claro je jedini operater koji na tom aerodromu ima dućan, no oh kakvo negativno iznenađenje kada su mi rekli da je SIM i 4GB interneta za mjesec dana $40. Molim?! Mislite kao 4G brzina interneta, ali neograničen promet? Jer ne može biti da je 1GB prokletih $10! Može. Hmm, daj da si malo razmislim... Muvala sam se oko dućana i slušala govore li i drugim ljudima istu cifru, da me nisu možda htjeli prevariti. Svima isto, WiFi na aerodromu težak jad, a ja moram naručiti Uber do grada. Neka ide sve u vrit, mislim si, moram imati SIM, sama sam ovdje, čak nemam niti ikakvu SIM karticu s roamingom. I tako su mi izbili $40 i prije negoli sam izašla iz aerodroma. (Kasnijim pregledom ponuda na internetu uvjerila sam se da to zaista jest cijena i da me nisu prevarili.)

 
Zona Colonial

Zona Colonial

 

Uber u Santo Domingu funkcionira fantastično. Iako tamo, kao i na puno aerodromu u svijetu, moraš otići na odlazni terminal (Departures) kako bi ti Uber mogao doći. Dosta je jeftin, a i najsigurniji prijevoz u gradu, kako mi je rekao moj CS host. Santo Domingo nije baš najsigurniji grad, ne preporuča se hodati van turističkog centra, džeparenje je normalno. Pitala sam ga jel to samo priča za bijele turiste, one koji se boje svega, i koji ne žele izaći van svog hotela s pet zvjezdica. Ne, njega su pokušali desetak puta okrasti, iako nijednom nisu uspjeli (velik je lik), jednom je u gradskom autobusu vidio čovjeka koji je s nožem čekao nekoga tko ga je pokrao dan ranije. Tako da, gradski autobusi nisu baš najsigurniji, metro je nešto bolji, no Uber je idealan, a i dosta jeftin.

 
Zona Colonial

Zona Colonial

Zona Colonial

Zona Colonial

 

Tu prvu večer otišli smo do starog centra koji se zove Zona Colonial, tj. Kolonijalna Zona. Santo Domingo najstariji je europski grad u Novom Svijetu, kojeg je 1496. godine osnovao brat Kristofora Kolumba, Bartolomeo. Centar je baš takav kakvo mu je i ime - kolonijalan. Lijepa šetnica uvijek ukrašena lampicama vodi do glavnog trga i sniježno bijelog zvonika. Ti latinomaerički trgovi, Bože, bacilo me godinama unazad, podsjetilo na Meksiko. Mjesto za sjesti i promatrati ljude pod krošnjama, promatrati kako se svjetlo tokom dana mijenja, kako se spušta noć, kako zaigranu školsku djecu u uniformama i prodavače slatkog leda zamijene ulični svirači i zaljubljeni parovi. Prolazili smo pored turističkih štandova koji su prodavali tradicionalno dominikansko piće - Mamajuanu, tj. pripremu za njega. Mamajuana se priprema tako da se kupi boca u kojoj su izmješani začini i kora stabala, svaki dida ima vlastiti najbolji recept. Zatim se u mješavinu dodaju vino, rum i med i ostavi se da stoji dva tjedna prije konzumiranja. Ista boca začina može se koristiti ponovo i ponovo 10 do 15 godina. U tom dijelu nalaze se i simpatični restorani, no s nekakvim čudnim kombinacijama - meksički i talijanski, pa talijanski i dominikanski, etc. No, ako se potrudite, na meniju možete naći i pokoje pravo dominikansko jelo, što su uglavnom plantana banane. Ubrzo su mi dosadile, no tješila sam se da banane pomažu kod najvećeg straha svakog putnika - putničkog proljeva. Tako da sve što bi ti potencijalno moglo uzrujati želudac, odmah se izliječi jedenjem kile banana dnevno.

Mamajuana

Mamajuana

Mofongo - pržene zelene plantana banane i svinjetina

Mofongo - pržene zelene plantana banane i svinjetina

Platano Sorpresa - plantana banana omotana u slaninu, prilog od prženih plantana banana

Platano Sorpresa - plantana banana omotana u slaninu, prilog od prženih plantana banana

Voda u DR nije pitka uopće pa čak niti za lokalce, neki preporučuju da se i zubi peru flaširanom vodom, no ja redovno zaboravim ponijeti bocu vode u WC i još uvijek sam sasvim ok (bit će da su banane). Znajući to očekivala sam da ću stalno morati kupovati vodu, no svi smještaji, pa čak i jeftini hosteli, imaju spremnike s pitkom vodom tako da je zapravo idealno ponijeti neku svoju poveću eko bocu.

 
Los Tres Ojos

Los Tres Ojos

Los Tres Ojos

Los Tres Ojos

 

Ujutro sam se zaputila u park Los Tres Ojos u kojem se može vidjeti prekrasan kompleks spilja i jezera. Platiš $4 i možeš hodati okolo koliko te volja. Pokušat će ti, naravno, uvaliti vodiča, no zaista nema potrebe, draže mi je sama hodati, razmišljati i uživati u prirodi. Na jedno od jezera, ono najveće, dolazi se samo barkom za koju povratni put dođe $0.5 i zaista je meditirajuće iskustvo.

 
Los Tres Ojos

Los Tres Ojos

 

Vrlo blizu parka Los Tres Ojos nalazi se još jedna turistička atrakcija - Faro de Colon, masivni spomenik u čast Kristofora Kolumba. Ulaz naplaćuju $4 i može se vidjeti neki muzejić koji ja nisam pretjerano shvatila jer su naizgled nasumice odabrali neke zemlje svijeta i stavili neke nasumične podatke o njima. Ali ono što jest lijepo jest glavni prolaz kroz građevinu, sjesti uza zid i gledati turiste. Dominikansko shvaćanje Kolumba isto je tako interesantno. Španjolska je kolonizirala Dominikansku Republiku, radili su grozne stvari lokalnom stanovništvu - ubijali ih, rezali im uši i šake, prodavali djevojčice u prostiticiju... No Kolumbo se i dalje slavi i ne smatra se zločincem. Vjerujem da je razlog tome nešto što je vrlo često u zemljama Latinske Amerike - neprepoznati rasizam. Isto kao i Meksikanci, Dominikanci se ponose ako imaju europske korijene, što svijetliji ten to bolje. Ne žele se tenom odmaknuti samo od povijesti domorodačkog stanovništva, već i od povijesti afričkih robova koji su dovođeni kako bi radili na plantažama šećerne trske. Pisala sam nedavno o tome kako se kolonizacija shvaća u Gani, odakle su mnogi brodovi s porobljenim Afrikancima odlazili za Karibe. U SADu ljudi s afričkim porijeklom vraćaju se svojim korijenima, odaju počast svojim pretcima koji su dovezeni u Novi Svijet kao robovi. U Dominikanskoj Republici nema toga, počast se odaje kolonizatorima, iako se i to polako mijenja.

 
Faro de Colon

Faro de Colon

Zona Colonial

Zona Colonial

 

Upravo su afrički robovi bili ti koji su otkrili da se od šečerne trske može dobiti alkohol pa su počeli raditi neko šećerno vino. Kada su Dominikanci to shvatili, uspjeli su napraviti puno čišće i kvalitetnije piće koje su onda sasvim slučajno počeli skladištiti u drvenim bačavama. Bile su to iste bačve kojima je iz Europe dovezeno vino koje se tokom putovanja popilo. Stavili su taj alkohol unutra i iznenadili se kada bi ga nakon nekoliko mjeseci izvadili, a on je promijenio miris, boju i okus. I tako je nastao rum. Da bi se mogao zvati 'dominikanskim rumom' mora provesti barem 12 mjeseci u bačvi. Naučila sam to sve u turi kroz Sugarcane la Casa del Ron, gdje me pozvao vlasnik kojeg sam upoznala na Couchsurfingu. Taj bar definitivno mi je najdraže mjesto u Santo Domingu. Teresa na krovu gleda na glavni trg, konobari su simpatični i dragi, a kokteli s rumom mnogo fini. Toliko fini da se jednostavno prelako od njih i napiti!

Sugarcane la Casa del Ron

Sugarcane la Casa del Ron

Sugarcane la Casa del Ron

Sugarcane la Casa del Ron

Sugarcane la Casa del Ron

Sugarcane la Casa del Ron

Izlasci u Santo Domingu su naravno plesanje - salsa, bachata i merengue. No ono što se mene još više dojmilo bila je Avenida España, ulica uz more gdje izlaze isključivo lokalci. S jedne strane hrpa je malih restorana s brzom hranom, food trucks, štandova i slično. S druge strane pak, one bliže moru, ljudi sjede na zidiću a do njih dolaze dečki na motorima pitajući što im treba. Kažeš im što želiš piti, uglavnom se pije piva Presidente u bocama od 1L, i on ti donesu narudžbu u gajbi na motoru.

Glavna riva u gradu, Malecón, nalazi se odmah uz Zona Colonial. Taj krug jedino je područje gdje je sasvim sigurno hodati, gdje nema straha da će te netko pokušati orobiti ili napasti. Ne znam koliko sam se sigurno osjećala hodajući rivom, u dugim trapericama i majici, dok je svaki treći muškarac izvikivao prostote, fućkao, pokušavao me pozdraviti. Ignorirala sam, jer ipak je Malecón pun policije, a onda su mi i policajci počeli dovikivati. Pitala sam kasnije neke prijatelje o tome. Normalno je, kažu, svi to rade, oni su jako komunikativan i otvoren narod, nekada jednostavno moraš. Slušala sam i nisam mogla vjerovati. Kako to "moraš" i kakve veze vikanje "dobra sisa" ima s dobrom komunikacijom?!

 
Malecón

Malecón

Malecón

Malecón

 

Navodno, ipak, oni samo laju, ali ne grizu. Navodno, iako je catcalling normalan, ne znači da će te napasti, a i ako te netko počne gnjaviti, drugi muškarac će ti vjerovatno pomoći.

Iako lijep i zanimljiv, izmorio me Santo Domingo, izmorilo me i to što je moj host nekoliko puta pokušao da se spetljamo. Čak štoviše rekao mi je da uglavnom hosta žene. Bacio me Santo Domingo u tu machističku kulturu koja je, pogotovo nakon NYC, bila veliki šok. Svaki puta zaboravim i sjetim se tek kada sam već na putovanju - treba kupiti lažni vjenčani prsten, imati spremnu dobru priču o suprugu specijalcu, i čelične živce za odbiti neželjene upade bez da razljutiš muškarca kod kojeg spavaš.

Bila sam spremna otići iz Santo Dominga u mirne planine, niti ne znajući da će me tamo dočekati jednako napadni muškarci, ali ti pak ne žele seks, oni žele brak!

Zona Colonial

Zona Colonial

Zona Colonial

Zona Colonial