Cabarete, Dominikanska Republika

Prvi tjedan backpackanja kroz Dominikansku Republiku izmorili su me, izmorili su me muškarci svojim siktanjem, trubljenjem, seksualnim vikanjem, izmorilo me objašnjavanje da imam dečka i da sam monogamna. Nemam i nisam, smatram da "imam dečka" ne bi trebao biti izgovor, da bi trebalo biti dovoljno "nisam zainteresirana", bez ikakvog objašnjenja, ali u ovoj situaciji nije bilo drugog izbora. Dominikanski muškarci jednostavno ne razumiju da bi ih slobodna djevojka odbila, jedini razlog zašto ne bih bila s njima jest da sam zauzeta pa sam ja tako izmislila najboljeg dečka na svijetu. Crpila sam inspiraciju od nekih jako dragih bivših i od nekih solidno dragih sadašnjih i gotovo i sama povjerovala da sam u savršenoj i sretnoj vezi. Srce mi se slomilo kada sam se vratila u NYC i shvatila da me na aerodromu zapravo ne čeka nitko...

 
cabarete-05
 
cabarete-06
cabarete-10

Trebao mi je odmor, trebao mi je bijeg, i iako nisam htjela, počela sam gledati resorte u Puerto Plati. Nadala sam se nekom last minute prejeftinom dealu. No nekako nisam pronalazila ništa što bi me oduševilo. Nikada nisam bila u takvom resortu pa nisam znala što očekivati, a čitala sam i slušala razne stvari - da iako je all-inclusive, to uključuje samo no-name alkohole ili pak samo pivo i vino, da hrana često nije dobra, da je dotični hotel upravo u gradnji, etc. Nisam htjela riskirati, nisam htjela dati puno novaca za neki luksuz pa se razočarati. Sigurna sam da se u onim najskupljima ne bih razočarala, ali ja sam ipak gledala one koji su za taj dan imali dobre ponude i bili koliko-toliko pristupačni. Ali realno, ja nisam osoba koja cijeli dan želi provesti pored bazena u hotelu, tako da sam odlučila ipak zaobići all-inclusive i naći nešto drugo, neki lijepi smještaj na plaži, s barom i restoranom i da imam privatnu sobu. Mislim da nisam mogla naći bolje od Cabarete Eco lodge, mali hotel koji se nalazi u Puerto Plata provinciji, između gradova Sosúa i Cabarete.

LRM_EXPORT_20190416_002401.jpg
LRM_EXPORT_20190416_002702.jpg

Autobusom sam stigla do Sosúe i onda stajala dvije minute izgubljeno pored ceste kada su mi počeli prilaziti vozači taksija. Ubera u Dominikanskoj Republici nema nigdje izvan Santo Dominga, ako želiš auto ovdje ideš s klasičnim taksistima i cjenkaš se za cijenu. No zapravo nitko ne ide klasičnim taksistima, svi idu s moto-taksijima, tj. motoconchos. S njima se u turističkim dijelovima isto cjenkaš za cijenu, u neturističkim dijelovima ti odmah daju fer cifru, istu koju daju i lokalcima, pogotovo ako pričaš španjolski. Svejedno, dobro se prije raspitati koja je to fer cijena. Ljetos sa hodala s muškarcem koji je imao motor i sjećam se točno što mi je govorio: "Obuci traperice iako je vruće, i neku poštenu kožnu jaknu, moraš se zaštiti jer - road rash. Kaciga obavezno!" I slažem se ja s njim, apsolutno i uvijek, motor nije zajebancija, ali Dominikana - to je jedna druga priča. Kacige ne nose, ili ako ih nose, onda su im nataknute na pola glave, tako da ispod još mogu nositi i šiltericu. Na motor se bez problema nagura četvero ljudi, mala djeca, koferi, kokoši, i nitko ne nosi poštenu kožnu jaknu. Pa kud svi Nijemci, tud i mali Mujo - bez kacige i u kratkim hlačicama, nekada sam baš prvoklasni kreten, ali auto-taksi je bio €3 skuplji, razumi me.

cabarete-02
cabarete-01
cabarete-03

Cabarete Maravilla Eco Lodge & Beach zaista je bio hotel iz snova, bolji od bilo kojeg all-inclusive resorta koji sam mogla zamisliti. U cijenu noćenja uključen je i doručak od svježeg voća, narezaka, žitarica, te omleta, palačinki i friških sokova koje rade po naruđbi. Iako hotel nije all-inclusive, te se ostala hrana i pića plaćaju, jeftiniji su od barova i restorana u gradu. Odmah uz plažu to je mali kompleks koliba izgrađenih od bambusa, svaka soba s privatnih balkonom i velikim krevetom s baldahinom. Postoje i ciglane kućice gdje su sobe s klimom, no to mi nije bilo interesantno. Ljepše mi je bilo otvoriti vrata, pustiti vjetar da nježno dodiruje zavjese i nosi zvuk razbijanja valova kroz sobu. Hotel je smješten na maloj i intimnoj plaži, gdje imaju i bar gdje sam tri dana vrtila mojito - piña colada - friška kokosova voda runde. Šef kuhinje je apsolutni genije i mislim da je to bila najbolja hrana koju sam na tom otoku jela, plodovi mora na sjeveru otoka zaista se ne smiju zaobići. Sjedila sam tamo dva dana - sjedila za barom, sjedila na plaži, sjedila za najboljim doručkom koji sam ikada imala uključen u cijenu noćenja, malo hodala do susjedne plaže kroz palme i pijesak, pa onda opet sjedila na terasi, sjedila navečer ponovo za barom s drugim gostima iz hotela i mladim francuskih menadžerom koji je prije pet mjeseci slučajno upoznao vlasnika i došao voditi hotel.

cabarete-07
cabarete-08
cabarete-09

Drugo popodne odlučila sam otići do gradića Cabarete, a Francuz je odlučio da ide sa mnom. Puerto Plata je najveći grad u tom dijelu otoka, i, uz Punta Canu, najpoznatija destinacija gdje bogati Amerikanci i Europljani dolaze u skupe hotele sjediti pored bazena. Navodno ima lijepo uređeni centar, koji ja nažalost nisam vidjela. Cabarete je drugi turistički grad u tom dijelu, s malo drugačijom, sportskom vibrom kite surfera pa se tako i glavna plaža zove Kite Beach. I to je uglavnom to - dugačka plaža puna restorana i barova, i paralelna glavna ulica puna restorana, barova i dućana sa suvenirima. Sjedili smo u barovima, srkali koktele, i uživali onako kako se već uživa sa zgodnim Francuzom na plaži uz zalazak Sunca.

cabarete-06
cabarete-04

Iako sam si obećala da će Dominikana za mene biti backpacking i couchsurfing, drago mi je da sam si dopustila malo luksuzniji odmor. Kao solo ženi u toj državi svakako mi je trebao. Potvrdila sam si to i kada sam nakon dve noći napustila hotel i otišla na poluotok La Samaná, u mjesto Las Terrenas. Tamo se, samo za informaciju, priča više francuski nego španjolski. Cijeli poluotok obasut je prekrasnim plažama, a ne toliko poznat stranim turistima koji nisu Francuzi. Francuzi jednom kada otkriju Las Terrenas vraćaju se tamo desetljećima za svaki godišnji. Otišla sam u jedan od dva hostela u gradu, onaj na plaži, i gotovo se automatski sjetila zašto mi je trebao odmor od Dominikanaca. Sjedila sam s društvom muškaraca iz Dominikane koji ili rade u hostelu ili s hostelom, i djevojaka iz Francuske koje se tamo vraćaju već koju godinu za redom. Spomenula sam koliko je catcalling na otoku učestao i naporan i jedan dečko se na taj komentar smrtno uvrijedio, cijelu večer me ispitivao da "koji je moj problem s Dominikancima, da je to njihova kultura i ponos, da on jednostavno mora za ženom uzviknuti 'mamicee, kako ti je dobra guzičica', da je to kompliment..." Nisam htjela ulaziti u rasprave i usred noći i alkohola objašnjavati osnove poštivanja žena.

LRM_EXPORT_20190331_135116.jpg
LRM_EXPORT_20190331_135416.jpg
las-terrenas-01

Jedan drugi lik, pak, bio je creepy na skroz suprotan način. Teško je disao i buljio u djevojke, jednoj od Francuskinja je pokušao kupiti piće, ali omojbože na koji način - sjedio je doslovno preko puta nje za stolom, pozvao svog prijatelja / konobara i šapnuo mu nešto u uho, konobar je tada koraknuo pola koraka do Francuskinje i pitao ju što želi piti, da joj ovaj prvi želi platiti piće, ali ga je sram to ju pitati. Pametna djevojka naravno zna da ga se nikada neće riješiti ako prihvati piće pa zato odbije. Kada je skužio da od nje neće biti ništa, sramežljivi se prebacio na buljenje u mene. Pola sata bi buljio, onda bi me pitao kako mi se sviđa Dominikana, gdje sam sve bila i krenuo mi pokazivati svoje selfije iz svojeg planinskog sela, tu bih se ja uspjela preaciti na razgovor s nekim drugim pa bi on opet pola sata buljio, onda me pitao kako mi se sviđa Dominikana, di sam bila, selfie slideshow, i tako u krug cijelu večer.

Ujutro sam krenula hodati po plaži, i hodati i hodati i hodati - pijesak, tirkizna voda i visoke palme. Svi glasovi nestali su u zvuku vode, vjetra i neba.

 
LRM_EXPORT_20190413_154109.jpg