Jamestown, Accra

U Accri se moraju gledati kuće, pločnici, kanalizacijski otvori, ponajviše krovovi, njihov materijal i boja. Po tome znaš koliko su kuće stare, koliko bogate. Gledaj kako se mijenjaju, prolaziš pored novih privatnih kvartova, oni su znak luksuza i prestiža jer ovdje nema potrebe za takvom sigurnošću. Pored kuća iz 20. stoljeća izgrađenima za državne radnike, inspiriranima kolonijalnim kućama, to vidiš po visokim ogradama, bodljikavoj žici na vrhu, manjoj kućici za poslugu nazvanoj 'boys' quarters'. Približavaš se centru i bodljikave ograde nestaju, privatne kuće zamijenjene su komunalnim zajednicama, velika područja na kojem živi više obitelji, gdje se kuha na nekoliko kamina udubljenih u zemlju, a život se orijentira prema cesti. Žene iz takvih kuća sjede vani, kuhaju na ulici, gledaju tko prolazi, pričaju i tračaju i pamte. Poneke prodaju hranu i odjeću, poneke sjede ispred svojih frizerskih i krojačkih radnji. Ponekad daju robu i usluge na kredit, jamac za kredit su priče i tračevi, a dobiješ ga tako da dolaziš i kupuješ više puta, nudiš priče i tračeve koje znaš dok jednog dana ne osjetiš da je pravi trenutak za kupiti mango na kredit. Neće te loviti, neće te tući, vjeruju da ćeš kredit vratiti, ako ne, tvoje tajne će polako početi kružiti susjedstvom. Ništa se tu ne zapisuje, sve se pamti. Gledaj kuće, rekli su mi, i znat ćeš ljude.

Jamestown

Jamestown

Jamestown

Jamestown

Hodam kroz ta gusto naseljena područja, koze i kokoši hodaju po prašnjavim cestama. Na pragovima šarenih kuća, šarenih zidova, šarenih platana sjede žene i djeca i mladi muškarci. Trče za bijelim ljudima, viču "obroni" (na Twi jeziku: bijelac, stranac), hvataju nas za ruke sve dok stariji brat ne sikne na njih pa se vrate pod maminu suknju. Žene mašu, smiješe mi se, pozivaju me rukom da ih slikam. Pred kućama se suše slatka peciva koja će kasnije staviti u košaru, košaru na glavu pa hodati među autima zaglavljenima u prometu i pokušavati im prodati užinu. Nisu to slumovi, ne, slum u Africi zove se shanty town, a u Accri se nalazi na smetlištu. Vozimo se pored, na obzorju dine sivila iz kojih isijava para, kemikalije, tkoznakakve gadosti. I onda primjetiš figure, ljude kako sijeku tu postapokalipsu, šarene nastambe na tim umjetnim brdima, mjesto popularno nazvano Sodoma i Gomora.

 
Sodoma i Gomora, Shanty Town

Sodoma i Gomora, Shanty Town

 

Nedaleko od Sodome i Gomore, u centralnom kvartu Accre Jamestown nalaze se tri kolonijalne utvrde. The Jamestown Fort izgradili su Britanci, trenutno je zaključana radi preuređenja iako se znakovi preuređenja ne vide nigdje, uvaljujemo čuvaru nešto novaca i ulazimo unutra. Grad duhova. Grad horora. Grad terora. 'The Slave Prison' piše iznad ulaznih vrata. Umjesto vrata rešetke, umjesto prozora cement. Tamnice, tamnice, tamnice. I šta sada? Ne znam. Lijepo izgrađena utvrda, prvotno izgrađena za potrebe robne razmjene koja je polako prerasla u trgovinu robova. Kolonijalizam je došao kasnije, kada su Englezi otkupili ostale Europljane i proglasili Accru engleskom kolonijom. Saginjem glavu, Hrvatska nije sudjelovala u tome, mislim si, sjetim se da i danas u Ghani i u drugim afričkim zemljama ima mnogo Hrvatskih misionara. Saginjem glavu još niže.

Jamestown Fort

Jamestown Fort

Jamestown Fort

Jamestown Fort

Negdje u 19. stoljeću na Berlinskoj konferenciji europske sile zaključile su da Afrikancima ne trebaju sveučilišta. Pitala sam kasnije profesora o stavu Afrikanaca prema europskim Kršćanskim misionarima u zemljama kao što su Ghana, Tanzanija, Etiopija i Kenija. Ato Quayson, profesor koji nam objašnjava Accru i koji je i sam odrastao na njenim ulicama, bio je prvi crnac koji je dobio stalno profesorsko mjesto na Cambridgeu. Godina je mojih roditelja. Postoje dobre i loše strane misionara, govori mi, prijevod Biblije na tradicionalne jezike učinio je mnogo za lokalnu lingvistiku, gradnja škola i sirotišta svakako je cijenjena. No, ipak, lokalni narodi su pokrštavani, obračivani na Kršćanstvo, njihove religije i vjerovanja, tradicije, plesovi i folklor demonizirani su, istrebljivani su, u nestajanju su. Danas se generacije Afrikanaca srame svojih afričkih imena, onih koja su im dana po danu rođenja i tajnoj obiteljskoj poslovici, umjesto toga koriste kršćanska, zapadnjačka imena. Toliko toga je tu krivo, glava mi je teška.

Jamestown

Jamestown

Jamestown

Jamestown

Na stupovima balkona Jamestown utvrde nacrtani su prikazi crnih robova u lancima i bijelaca s puškama u rukama. Kao, valjda, da se ne zaboravi. Jesmo li mi ikada učili o tome u školi, pokušavam se sjetiti. Ili se nas to, kao, valjda, ne tiče? Izlazimo iz utvrde i zaštitar za nama zaključava teška drvena vrata. Neka žena sjedi na pločniku preko puta i siše vodu iz vrećice. Mala debela koza pretrčava cestu. Odmah pored utvrde nalazi se asfaltirano igralište oslikano prekrasnim muralima. Djeca će tu igrati nogomet, za vrijeme većih utakmica donjet će se televizor i piva pa će se navijati, družiti i veseliti. U Accri iza nekih vrata vrijeme stoji, iza nekih životi jure.