Jedra Jadrana

Hodali smo Splitom prošle godine, neki moj tadašnji momak i ja, sredinom svibnja kada je Split još koliko-toliko izdržljiv i ne izaziva momentalnu želju za svršetkom ljeta i življenja i turizma u Hrvatskoj. Promatrajući taj ranoranilački turizam, te ljude koji silaze s brodica u lepršavim lanenim haljinama i sa šeširima velikih oboda, poželjela sam i ja tako graciozno zakoračiti s palube neke jedrilice na rivijeru. Rekao mi je tada dotični momak da to, prema njegovim saznanjima, i nije tako skupo. Ako si nađeš ekipu pa podijelite troškove najma jedrilice, skipera, goriva i vezova, i još ideš u nekoj pred ili post sezoni, ispadne te po osobi cca. – i bubnuo je neki broj koji sam ja u međuvremenu zaboravila, ali sjećam se da sam zinula, skupila obrve s kojih mi je padala osušena sol i zaključila da imaš pravo, pa i nije to tako nedokučivo.

jedrenje-01
jedrenje-02

Ono se pokazalo nedokučivo bilo je naći ekipu s kojom bih ja podijelila troškove najma jedrilice, skipera, goriva i vezova, i još da idemo u nekoj pred ili post sezoni. Zaboravljam ja koliki je život proljev kad u ranim dvadesetima živiš u Hrvatskoj, bakcaš se s fakultetom i nemaš vremena za posao. Osim toga, pred sezona mojim prijateljima hrvatskim studentima vrijeme je ispita, a sezona i post sezona vrijeme konobarenja, pečenja pizza ili prodavanja sladoleda turistima u lepršavim lanenim haljinama i sa šeširima velikih oboda. Mojim prijateljima bivšim hrvatskim studentima i sada zaposlenim Hrvatima ljeta su, uglavnom, ruski rulet i svi odbijaju raditi planove. No, kada je mene od putovanja i avanture omelo to što nisam imala društvo? Bacila sam se u istraživanje agencija koje rade takva jedrenja, island-hopping za mlade, gdje kupiš mjesto na jedrilici, a oni se pobrinu za sve ostalo. Kako da ne, cijene nema ispod €800 za mene jednu bez prijatelja. Odustala sam, stavila taj san na stand by dok ne nađem partnera koji će imati prijatelje pa da mi idemo skupa tako, nekoliko parova, baš kao u filmovima.

jedrenje-14
jedrenje-15

A onda sam dobila email od Ive iz AEGEE Zagreb s nekom krasnom pričicom o jedrenju koje oni organiziraju već druge godine. AEGEE neprofitna je studentska europska udruga koja organizira razne evente za svoje članove, fazon konferencije, radionice i, ono najpopularnije, putovanja. Sailing the Croatian Dream (Vol. 2) event je za koji oni iznajme jedrilice i skipere, pozovu svoje članove iz cijele Europe, a onda, kada ne uspiju do kraja popuniti brodove, pozovu i nečlanove koji imaju viška vremena, kao očito ja. Caka je u tome što su oni neprofitna udruga, a i na tragediju o besparici hrvatskih studenata dobiju neke popuste, pa cijela priča koja uključuje mjesto na jedrilici, skipera, gorivo, vezove i hranu ne košta više od €400, upola manje nego u nekih seksipilnijih agencija.

jedrenje-06
jedrenje-05

Ove godine sa Šolte je isplovilo pet jedrilica u tom angažmanu. Ja sam bila na onoj s osmero gostiju, skiperom i organizatorom koji djeluje kao domaćin/hostesa – dakle desetero ljudi. Dvije takve velike, i tri male brodice koje su nosile po osam osoba. Nalaženje je bilo u Splitu pa trajektom do Šolte, da se netko na toj putanji ne bi slučajno izgubio, i tamo prva noć bančevanja te isplovljavanje rano ujutro. Nisam ja od tuluma, shvatim to svaki puta sve više kada kod pokušam otići na neki tulum. Nisam za klubove, nisam niti za kućna druženja na kojima ima više od desetero našmrkanih i/ili opijenih spodoba. Ova večer ipak nije bila to, nije bio Project X uparen s Ultrom. Dovukla sam do te jedrilice koliko sam boca lokalne craft pive 5th Element mogla tegliti i šusunla ih sve u frižider pa sporadično izvlačila van tokom večeri i slala u krug naporno objašnjavajući strancima da je to hrvatska craft piva. Rastezali smo se po obali i upoznavali. Španjolci su puštali generičku MTV playlistu trenutno najpopularnijih i najiritantnijih pop pjesama, a ja sam cmoljila da mi puste Balaševića, Olivera ili Gibonnija, barem malo, da se osjetim kao da sam na moru. Netko je pustio Olivera i tada je pored nas, posjedane na rinzolu kao smušene golubove, stalo policijsko vozilo. Nakon par takvih stajanja, prekida i nedoslušane Oliverove pjesme taj tulum je napokon završio. Čak i kada je takav mirni tulum na otvorenom, ja odahnem kada završi.

jedrenje-03
jedrenje-04

Probudila sam se mamurna sa crknutim štakorom u želucu koji se nastavio komešati i lamatati odvratnim, dugim, albino ružičastim repom dok nas je bura okretala, nadimala, bacala, i nekoliko ljudi na brodu se izrigalo preko ograde. Kako sam ponosna što ja nisam, mislila sam, a onda smo saznali da je više od pola ljudi u našoj floti osjetilo što znači bura za jedrilicu. Na jednom brodu svi su bljuvali, uključujući organizatoricu i skipera. Ostali dani bili su mirni, divni, krasni. Zahvaljujući našem vrhunskom skiperu koji ima svega 20-ak godina, ali je odrastao na brodovima, bili smo jedrilica koja je najviše jedrila, na kraju tjedna gorivo nas je po osobi ispalo 24 kn.

Lijepo je ponekad tako kada nekome platiš pa te on vozi i razvozi, a ti samo ležiš i razmišljaš koje su ti gaće od bikinija najbolje da što kompletnije pocrniš. Jedrenje je podložno vremenu, nije moguće unaprijed postaviti rutu, bolje je prepustiti se znanju skipera koji večer prije i to jutro provjeri vrijeme pa odluči gdje bi bilo najbolje uputiti se. Sidrili smo se i noći provodili tako u Visu, Stari Gradu i u nekoj uvalici na Braču.

jedrenje-07
jedrenje-08

Uljuljkavala me brodica redovno u san, ja uz neko zibanje odmah zaspem. Čim legnem u hammock ili sjednem u što drndaviji vlak, gasim se. U avionu me san obavezno uhvati u turbulencijama ili pri slijetanju. Njihala nas je tako jedrilica noćima u snu, što jedrilica, što alkohol koji se popio to popodne i večer uz druženje, hopsanje s jedne palube na drugu i slušanje Shakire ili TBF-a, ovisi već jesu li zvučnik ščepali Španjolci ili ja (uglavnom Španjolci jer je bio njihov). Jedrenje je bilo organizirano za mlade od 20 do 35 godina, iako sam sigurna da se ni koja godina više ili manje ne bi zamijetila ili zamjerila. Slilo se na Jadran za tu prigodu mnogo mladih iz mahom zapadne Europe. Hrvata nekolicina, mnogima kojima sam i ja tu ekskurziju gurala pod nos zvuči kao interesantno, zapravo izvedivo i pristupačno, ali na kraju nitko ne bi. (Pa će posle da mi pitaju s kim se jebem da mi plaća skupa jedrenja.)

Dio ekipe znao se od prije, ja sam se upoznavala sa svima. Nije mi strano biti u internacionalnim društvima, stvarati prijatelje iz raznih zemalja pa se posjećivati u prolazu, kada netko od nas već prolazi kroz taj kraj. Ali ako nemaš inače takve prilike, a i na Couchsurfing još uvijek gledaš skeptično, dobar je ovo izlazak iz komfort zone, globalni networking.

jedrenje-09
jedrenje-10

AEGEE organizirao je posjet Hvaru i besplatni obilazak grada. Taj elitni grad bogataša i jahtaša, sjela sam sama i popila čašu vina. Introvert sam, zapravo, koliko god da volim društvo, upoznavati nove ljude i družiti se, treba mi vrijeme kada sam sama sa sobom, da si mogu malo čuti misli. Išli smo i na Horu, starigradsko polje, poznato imanje prepuno lavande, stvoreno kao slika. Restoran je divan, najdivniji, toliko genijalan da sam morala uzeti vizitku i obećala kako ću im slati sve svoje prijatelje Amere i Arape. Dočekali su nas s medicom i višnjom, degustacija maslinova ulja, predjelo od inćuna, kobasice i sira, zatim janjetina pod pekom i kroštule za kraj. Uz sve to četiri čaše njihovog vina koje se može i kupiti za 50 kn po butelji, a ono je vino uz koje nadasve ponosno govoriš da je hrvatsko. Taj gastronomski orgazam po osobi košta oko 220 kn, zaista sitnica ne samo za prijatelje Amere i Arape, nego nešto čime bi se i pokoji hrvatski student mogao počastiti.

jedrenje-11
jedrenje-12

Jednu noć spavala sam vani, na palubi, pod zvijezdama, sve dok me oko pola pet kiša nije potjerala unutra. Zadnji dan razvili smo jedra i plovili od Brača prema Šolti. Svirao je Treblebass, pa Pelin i med i tako već tim redom dalje. Pričao mi je skiper kako njegov otac voli jedriti, ali baš. Da ima na Malti ta jedna birtija, njegov otac i prijatelji uvijek tamo idu, usmjere jedrilicu put Malte, u birtiji popiju cugu, tamo ih već svi znaju, pa se upute nazad. Petnaest dana im treba, rekao je, i baš im je lijepo.

FOTO: MIRNA MARIĆ

FOTO: MIRNA MARIĆ

jedrenje-14