Makola Market, Accra

makola
makola1

Jedno od glavnih obilježja Accre jest Makola tržnica u samom centru grada. Ludi mravinjak, gužva, košnica, gužva, auti i kamioni i autobusi, gužva. Provezla sam se tamo jedan dan u autu, promatrala visoke zgrade, njihove balkone i prozore s kojih visi roba i lutke u uskim haljinama. Ljude koji se prelijevaju na ulice, prodaju sve sve sve. Hodaju s teškim košarama na glavama, prilaze otvorenom prozoru auta, guraju mi u lice knjige, Monopoly i punjače za mobitel.

makola8
makola9

Par dana kasnije ohrabrila sam se otići na Makola market pješice s prijateljicom kako bismo kupile neku tkaninu. Ankara tkanina poznata je oku kao tkanina afričkog printa, no ona uopće nije afrička već je došla iz Nizozemske. I danas najbolji proizvođači Ankara tkanine su Nizozemci koji su shvatili da Afrikanci vole šarene boje i vesele uzorke pa su tako počeli i proizvoditi i uvoziti ovu 100% pamučnu tkaninu s industrijskim printom. Ankara tkanina brzo je ušla u kulturu Gane, pa je tako kod prosidbe djevojke bitno donijeti 12 komada kvalitetne i lijepe tkanine. Tokom prosidbe su prisutne i aunties djevojke (koje ne moraju nužno biti njene ujne ili tetke, već bilo koje starije žene bliske obitelji). Aunties će tkaninu pregledati i zaključiti koliko je kvalitetna, ako nije, mladić koji je svoju ljubav došao isprositi gubi svaku šansu! Količina tkanine potrebna za jednu kratku haljinu košta manje od 35kn. Dan kasnije otišla sam kod jedne od brojnih krojačica u gradu koja će mi za 80kn haljinu i sašiti. (Bilo bi i jeftinije no normalno vrijeme je dva tjedna, a ja sam ovdje još tjedan dana.)

makola3
makola3

Hodajući kroz brojne ulice Makola tržnice osjetim da iskačem. "Obruni, obruni" uzvikuju prodavači, što na lokalnom Twi jeziku znači white man, diraju me po leđima, primaju za ruku i vuku prema svojoj robi, ljute se kada ih izignoriram. Nosim kameru oko vrata no većinu vremena je ugašena. Nemam vremena gledati kroz objektiv kada tako pomno moram gledati gdje hodam, pazeći da ne upadnem u kanalizacijski kanal ili stanem na iznutrice odbačene pored ceste. Dok prijateljica gleda tkaninu razmjenjujem osmjehe s jednom od žena koja sjedi na podu pored svoje šarene robe, pitam smijem li ju slikati. Očekujem da će me tražiti novce no ona samo odmahuje glavom i skriva svoje lice ispod širokog šešira. Hodamo dalje, usmjerim kameru prema gore, prema vrhu neke zgrade, aktivno izbjegavam ljude, ionako sam im već preveliki trn u oku. Ljute se. Ljutim ih i ja i moja kamera. Želim u kadar uhvatiti atmosferu tog ludila, uporne prodavače, žene s teškim košarama na glavama, no ne želim ih uvrijediti. Hodam s rukom preko objektiva, da znaju da ne snimam. Nije bitno, i dalje se ljute. "I will slap you," viče jedna žena prema meni udarajući se po licu. Druga me tkaninom ošine preko leđa. Ok, spremam kameru s tri upitnika iznad glave. Gdje god da sam hodala po Accri ljudi su mi iskakali pred objektiv, mahali, tražili da ih slikam, jedino na Makola tržnici moja mala diskretna kamera nije bila dobrodošla.

makola4
LRM_EXPORT_20190114_172652.jpg

Hodale smo tom jednom ulicom na čijoj se zapadnoj strani prodaje tkanina. Tornjevi i tornjevi šarenih uzoraka. S istoka pak dopire miris sušene ribe, malo dalje svježe voće i povrće, u smjeru plaže parking na kojem je izložena second hand odjeća, tamo negdje do kuda bi nam trebalo barem sat vremena probijanja cijenka se za PlayStation i rabljene telefone. Vreva, život, boje - svaki dan i onda opet iznova. U strci i šarenilu prelako se izgubiti, a mene hvata glavobolja, šoping i gužve pa onda još i toliko potezanja za rukav. Nije nam preostalo ništa drugo, udaljile smo se do neke malo prohodnije ulice, uhvatile taksi i brže bolje pobjegle (u rukama ipak stišćući šarene tkanine koje će postati savršene haljine za prošetati rivom u Zadru)!

 
makola6