Noćne romantike Accre

Ostavio me pred ulazom u studentski dom, točnije pred ulazom u privatnu zajednicu gdje zaštitar radi 24/7, a vrata svih četiriju kuća koje se naziru iza visokih zidova i bodljikavih žica otvaraju se tek pod pritiskom elektroničke kartice. "Osjećaš li se sigurno sa mnom?" upitao me. Prijevod njegovog pitanja nije bio potreban, on je crn, ja sam bijela - sve je jasno. Sama činjenica da razumijem što me to točno pitao posramila me. No posramila bih se još više praveći se da ne razumijem što misli. Isto su me pitale i dvije bijele prijateljice iz SADa dok me grlio u klubu. Osjećam se sigurno, ne bih sjela u auto s njim da nije tako. Osjećala sam se sigurno s njim od prve noći kada sam ga upoznala, svoje prve večeri u Accri.

 
The Republic Bar & Grill

The Republic Bar & Grill

 

Stajala sam za stolom u baru i gledala kako kolegice s fakulteta skakuću okolo u nadi da će im se netko pridružiti u karaoke izvedbi. Conquer se naslonio na moj stol i pitao me kako se zovem. Stojeći tako sama za stolom nasred ulice vjerojatno sam i izgledala kao da čekam da me netko upravo to i pita. The Republic Bar & Grill jedno je od najpoznatijih mjesta za izlaske koje se nalazi odmah uz hip shopping ulicu Oxford Street. Izraz "hip shopping ulica" možda malo baca na 5th Avenue u New Yorku ili u najboljem slučaju na Ilicu u Zagrebu? Ipak, pločnici na Oxford Streetu uzdižu se i spuštaju, niču i nestaju, tjerajući pješake, motocikliste i žene koje na glavama nose košare pune manga i ananasa da hodaju u cik-cak uzorku pomno pazeći da pak ne upadnu u kanalizacijske odvode koji se protežu uz svaku stranu ceste. Pločnike nastanjuju ulični prodavači koji nude sve i svašta, od štapića za uši (jer tko si ne voli pročačkati uho dok vozi na posao?), vibratora (za kada zapneš u prometu?), pa do šarenih uskih haljina kakve će žene obući u Republic Bar ne zamarajući se što im iskaču sve obline i šlaufovi. (Oduševljena takvom ljubavi prema curvy liniji tijela odmah sam si odlučila kupiti par crop topova i ponosno pokazati i svoje šlaufove!)

Tu večer u Republic Baru upoznala sam mnogo ljudi. Podijelila sam i prve Mojati narukvice, koje nosim da ih dam super ljudima koje upoznam na svojim putovanjima. Nisam bila jedina bijela osoba tamo, ali bila sam nova. Ljudi su se međusobno pozdravljali i grlili, činilo se da svi sve znaju. Prilazili bi mi bez puno uvoda i predstavili se, ušli u razgovor polako i opušteno, kako se sve i radi u Gani. Bila sam na oprezu, kao i uvijek, no kasnije sam se pitala je li moj oprez bio pojačan činjenicom da sam po boji kože bila u manjini? No u Gani, zaista, prijateljstvo je prijateljstvo i ne nosi nužno nikakve skrivene namjere. Muškarci su sa mnom razgovarali puni poštovanja, bez bespotrebnih dodira ili bliskosti, bez dvosmislenih pogleda ili riječi. Pozitivno sam se iznenadila, a istovremeno i posramila. Pitala sam se koliki bi moj oprez bio da sam bila u zemlji u kojoj je većina bijelaca, da su muškarci koji su mi prilazili bili bijeli, a ne crni?

 
Jamestown

Jamestown

 

Internalizirani rasizam u Hrvata svakako postoji i kako bismo ga se riješili trebamo ga i priznati. Ja sam ona osoba koja se mršti na rasističke šale i na tulumima započinje lekcije kako to nije u redu, no evo primjećujem da sam pažljivija kada mi se upucava crnac nego bijelac. Ima smisla, odrasla sam u državi u kojoj je 98% stanovništva bijelo, većina Hrvata neku drugu boju kože vidjela je samo u filmovima, a znamo kako američki filmovi prikazuju crnce. Previše Hrvata još uvijek daje prestrašene, a neutemeljene savjete kada im kažem da putujem u Afriku. Muče me te stvari i inače, sada pogotovo sam natjerana da razmišljam o svom položaju kao bjelkinja u postkolonijalnom svijetu, u mjestu gdje se postkolonijalizam svakako osjeti. Slušam povijest, slušam priče, slušam sebe i pitam se gdje točno ja pripadam u toj priči ropskih tamnica i jednog WCa na 18 osoba? Najveće privilegije doživimo prije negoli se opće i rodimo. Svako putovanje refleksija je u sebe. Neka su lagana, na njima nađem spiritualnost pa si ju tetoviram pod kožu. Neka, kao Gana, postavljaju teška pitanja i raspliču grube teme kao klupko vune, u nedogled.

Afrikiko Bar

Afrikiko Bar

Idući dan s društvom sam izašla u Afrikiko bar na večer salse. U jednom trenutku normalno plesenje je stalo i počeo je line dancing gdje ljudi stoje u redovima i sami plešu prateći upute. Ma znaš da se dobro plesalo kada su ti i gaće mokre od znoja! Takvi su mi otprilike dani u Accri, prvenstveno znojni. Ujutro predavanje koje je trebalo biti o urbanom razvoju Accre, ali zapravo su priče, legende, povijest grada i države i naroda toliko interesantne i fascinantne da bih mogla tjednima pisati o njima (a vjerojatno i hoću). Nakon toga šetnje, hodanje, istraživanje grada i hrane i noćnog života i, naravno, jedan kokos jer 'a coconut a day keeps the doctor away'. Zaista, kokosova voda divna je stvar za želudac i probavu, a prodavači kokosa sa svojim kolicima punim plodova mogu se naći na svakom uglu gdje će ti mačetom otvoriti kokos iz kojeg popiješ vodu, a zatim ga silovito baciš o pod kako bi se razbio i kako bi se moglo pojesti i njegovo meso.

 
accra1
accra2
 

Jedno popodne uputili smo se na plažu uhvatiti zalazak Sunca, od sivila neba Sunce nismo uopće niti vidjeli, ali primijetila sam svašta drugo. Nakon što nas je Über ostavio na glavnoj cesti u Jamestownu skrenuli smo na prašnjavi put. Ne vidiš ih izvana, ne možeš, na ulicu gledaju razrušeni zidovi i limene izdevetane ploče. Ali negdje između njih pojavi se mali prolaz, ulaz u mravinjak. Nisu to slumovi, to su samo jako naseljena područja. U tom trenutku nisam se snašla, nisam upalila kameru, jer nikako nisam očekivala da ću se nakon samo jednog koraka naći u takvom okruženju. Niske drvene i limene nastambe zbijale su se jedna uz drugu, a ispod njihovih platnenih krovova družile bi se skupine muškaraca ili žena i djece, odvojene. Žene bi prale odjeću u limenim lavorima ili preslagivale plodove manga. Mahale su nam pozivajući nas sebi i uzvikujući "One cedi!" Gustoća stanovništva u Gani mjeri se po broju osoba u kućanstvu na jedan WC, u ovakvim naseljima taj broj u prosjeku iznosi 18.

 
Jamestown

Jamestown

 
Jamestown

Jamestown

Izašli smo iz naselja i našli se pred ulazom u beach bar. I tamo smo bili anomalija, mirni i tihi u baru su sjedili mahom mladi muškarci i motali jointove. Iako ne pušim, ima nešto u tom mirisu mora i trave zbog koji jednostavno predstavlja odmor. Tamo sam upoznala jednog dečka koji nam je pokazao put niz liticu prema plaži. Plaža ili otpadno odlagalište naselja kroz koje smo upravo prošli? Na vrhu litice bile su široke crne cijevi, a niz liticu vidio se trag smeća, plastike i boca, koji su na kraju završavali na plaži. Šarene hrpe živjele su neko svoje postojanje i egzistirale kao već neizbježan dio krajolika.

Šarenilo Accre miješa se s njenim karakterističnim sivim i smeđim tonovima. Za sada je Gana za mene upravo takva, glazba, osmijesi, ispružene ruke i topli pozdravi, boje na tanjurima i zidovima, miješaju se nenajavljeno s vonjem smeća, razrušenim ropskim tamnicama, načinu na koji različite boje kože bliješte poput neona. Kontempletiram sve, zemlju iz koje sam došla, zemlje u koje putujem, privilegije koje neosporivo nosim, način na koji ih doživljavam... Ako izkontempletiram išta pametno, javim.