Kalifornijski san: San Diego

Za San Diego znala sam onako nekako površno, zato što imam par prijatelja koji su od tamo i zato što je to grad vrlo blizu Meksičke granice iz kojeg se može otići do samog Meksika pa prošetati u Tijuanu. Zapravo to je bila i moja originalna motivacija kada sam razmatrala odlazak u Kaliforniju - prošetati preko granice u Meksiko. Ne zvuči li super? Nikada nisam prešla neku granicu pješke. No Chris za to nije htio niti čuti - Tijuana je opasna, pa još i pješke, nema šanse! Raspitala sam se i kod jednog od prijatelja koji je odrastao u San Diegu, ista reakcija i od njega. Tijuana je bila opasna prije desetak godina, leglo droge, kriminala i mafije, pa je u neku ruku i razumljivo da ju ljudi koji su tamo odrasli još uvijek tako i percipiraju. Nakon malo Googlanja shvatila sam da ponekad znaju biti gužve na granici, taj vikend još je bio i praznik pa sam zaključila da možda zaista nema smisla sada se natezati. Da sam bila sama, vjerojatno bih otišla (ipak pazeći da se vratim u San Diego prije mraka), no ovako, white American men - mehh, ništa od avanturizma.

san-diego-2
san-diego-1

Ali ne mogu reći da mi je bilo previše krivo, jer dobili smo dva dana za uživati u San Diegu, koji definitivno nosi prvo mjesto između te nekolicine gradića koje sam posjetila u Kaliforniji. Iz Los Angelesa se u San Diego može lako doći direktnim Amtrak vlakom koji vozi 3 sata i koša $30 u jednom smjeru (popust uz studentsku iskaznicu). Subota navečer u San Diegu, gradu poznatom i po dobrom sveučilištu pa s time i po noćnom životu, a ja još uvijek maloljetna u očima američkih barova i klubova - grčka tragedija. No nije bitno ako pikneš mjesto gdje ne postoji zaštitar na ulazu (zaštitar se nekada pojavi u oko 20 sati). Male ulice svijetle kao Božićna drvca, sa svake strane barovi i restorani s drvenim vratima i redovima lampica.

 
san-diego-3
san-diego-4
 

Mi smo zašli u jedan irski pub gdje je Chris prije 155 godina proslavio svoj 21. rođendan na tradicionalni američki "puke & rally" način. Američko sveučilišno pijančevanje meni nikada nije bilo posebno privlačno. Na Balkanu taj način partijanja nekako zbavimo tamo oko prvog razreda srednje škole, kada strusiš što više pive iz plastične ambalaže možeš prije nego te uhvate, pa za pola sata bljuješ po sebi i pišaš u grmlje. Nisam nostalgična za time, ja ću jedan 18 year Chivas i uživati polako. No irski pub pokazao se kao pun pogodak - napokon nešto toplo i kuhano, a ne prženo, fina irska piva, i irska varijanta kola na pozornici.

san-diego-4
san-diego-5
san-diego-6

A što raditi kada se nad San Diego spusti duboki mrak? Pa otići u ukleti hotel, naravno? Hotel del Coronado najluksuzniji je hotel u gradu i okolici. Nalazi se u skupom kvartu gdje vidiš samo japanske i brazilske restorane i prekrasne kuće s unutarnjim bazenima. Hotel me podsjetio na Disney dvorac, navodno ga za Božić i divno okite pa se ići gledati hotel smatra izlaskom. Prošetali smo kroz unutrašnjost i napokon se našli u baru u kojem smo i ostali četiri runde i čitali o Kate Morgan, hotelskom duhu. U studenom 1892. Kate je došla u hotel pod lažnim imenom, nakon pet dana neuspješnog čekanja svog ljubavnika u jednoj od soba na trećem katu, upucala se u glavu na stepenicama koje vode k plaži. I danas navodno Kate proganja sobu u kojoj je uzaludno čekala, gosti pričaju o neobjašnjivom propuhu, televizoru i svjetlima koji se pale i gase sami od sebe, čudnim mirisima i zvukovima... Pokušali smo se našaliti s konobarom i pitati ga iscenira li to sve hotel kako bi mogli sobu više naplatiti. Dobar glumac je bio taj konobar (ipak su svi konobari u Kaliforniji zapravo glumci), i rekao kako nikako ne, da je čuo svašta u te dvije godine koje radi u hotelu, ali da je istina da je ta soba sigurno 100-200 dolara skuplja od ostalih. Pokupili smo se tamo negdje oko zatvaranja i otišli do plaže koja je djelovala pomalo zastrašujuće u tom potpunom mraku. Nismo vidjeli Kate, ali imali smo dosta problema s izlaskom iz hotela budući da su sva vrata koja smo probali bila zaključana. Ne bih rekla da to ima ikakve veze s duhom, već s tim da smo ostali do nakon zatvaranja svih mogućih barova i restorana.

 
san-diego-7
san-diego-10
 

Iduće jutro otišli smo do jedne od plaža, Ocean Beach, koja je na mene ostavila najveći dojam zato što je bila puna beskućnika, no navodno je super mjesto i za surfere. Veljača je ipak prehladna i za prst umočiti u ocean. La Jolla je pak potpuna suprotnost, izrazito luksuzan i hip kvart, rekli bi Ameri - bougie (skračeno od bourgeoisie).

san-diego-13
san-diego-15

Plaža u La Jolli najpoznatija je po morskim lavovima kojih je taj dio obale prepun i koji se lijeno sunčaju dok turisti mile šetnicom pored njih. Ipak glavni razlog zašto smo došli u La Jollu bio je da mi Chris kupi auto - budući da smo zaključili da ne postoji drugi razlog zašto bih se ja družila s njim osim da mi kupuje skupe stvari. Doma smo se ipak vratili javnim prijevozom (#rude), ali La Jolla bi svakako bila mjesto za kupiti neki Auto, s velikim početnim slovom. U istom kompleksu jednokatnica nalaze se Bentley, McLaren, Lamborghini i RollsRoyce. Nema tu seljačkih bembača i mečki, to je za sirotinju. Ako se ne voze u nekoj takvoj mrcini, stanovnici La Jolle onda se okolo voze u malo nabrijanijim električnim golf autićima. Vidjevši moje Insta Storije, javlja mi jedan prijatelj da je on iz tog kvarta. A ja se s ovim luzerom vozim okolo Uberom, pff.

san-diego-16
san-diego-11

No Chris ipak zna da se moje srce ne osvaja skupim autima nego hranom (što mogu potvrditi i svi koji su me ikada vidjeli kako vozim i kako jedem). Otišli smo u navodno najbolje mjesto za probati California Burrito - Don Carlos Taco Shop. Disclaimer: burrito nije meksički, burrito je kalifornijski, tj. američki. California Burrito je velika pšenična tortilja u koju zamotaju narezani odrezak, pomfrit, vrhnje, guacamole, sir i začine. Generalno nema šta biti loše, i nije, super je, jedan prefini srčani udar. Ionako bih voljela umrijeti jedući nešto takvo.

 
san-diego-14
san-diego-9
 

Požurili smo u Los Angeles kako bismo stigli još malo razgledati prije mog ponoćnog leta za New York. Lagano se vozeći kroz Hollywood ne možeš ne zamijetiti visoke zgrade i velike osvijetljene trgovine s natpisom Scientology. Scientologija je izrazito jaka i popularna u Los Angelesu, u 20. stoljeću osnovao ju je jedan sci-fi pisac, i ona je upravo to - religija koja vjeruje u vanzemaljskog Boga, a prakticira ispiranje mozgova svojih sljedbenika kako bi ih uvjerila da sav svoj novac i nekretnine prepišu Crkvi te prekinu sve veze sa svojim bližnjima.

los-angeles-1
los-angeles-1

Točno pred sumrak stigli smo u Hollywood Hills, brdoviti dio nad gradom gdje žive svi bogataši iz industrije, glumci, redatelji, odvjetnici, agenti... i do mjesta na kojem se svi slikaju uz Hollywood znak. Nekako sam očekivala da će biti impresivniji, tako izbliza izgledao mi je vrlo mali. Cijeli taj grad tako izbliza izgleda puno manji nego što bih očekivala, a opet da se uštipnem. Opet su tu ulice i kadrovi koje sam cijeli život viđala u poznatim filmovima i serijama. Ljudi s pričama koje misliš da postoje samo u filmskim scenarijima. Nekako sam sama sebi tako filmska u ovom gradu i ovoj zemlji, možda zato što sam odrastajući provela toliko puno vremena sanjareći o vremenu kada ću živjeti ovdje. I sada sam tu svakako moram opet da se uštipnem.

 
los-angeles-3