Afrika i Barbie Savior Kompleks

Afrika i Barbie Savior Kompleks

Kako se vratiti iz Afrike bez ijedne slike sa crnim djetetom u rukama? Je li moguće?

Otišla sam iz Gane, napustila sam Afriku, u dva dana prešla sam tri kontinenta i napokon se smjestila u Americi. Sada kada je moje putovanje u Afriku završilo, bio bi red da u opis na Instagram stavim nešto u fazonu "Dva svijeta, jedno srce! Volim Afriku! Blessed and grateful!” Trebalo bi i na Fejs staviti koju sliku kako držim neko crno dijete, zapravo što više njih da se vješa po meni to bolje. Ako ne objavim video nekog afričkog plemena koje izvodi neki tradicionalni ples, a iz kadra vješto izbacim ostalih 20 bijelih turista i pet kombija, s komentarom ispod videa o "pravoj Africi", onda kao da nisam bila, džaba mi i put i Afrika i pare i vrijeme i sve!

Eh ta Afrika, to srce tame*, ta majka svijeta, to Zemljino jaje, to tlo gdje bijelci automatski umiru od simbiotskog virusa malarije i HIVa. Crni kontinent, neistražena zemlja, egzotika na entu, mi ćemo njih spasiti, naš doticaj s prošlošću, s onim praljudskim, s onim primitivnim...

[…]

Read More

Vrata bez povratka - Elmina utvrda robova

Vrata bez povratka - Elmina utvrda robova

Gana: Peto poglavlje

U prijašnjem razdoblju Europljani su započeli s masovnim pokrštavanjima Afrikanaca, tvrdeći kako time spašavaju njihove duše. No sada, odjednom, Afrikanci više nisu imali duše pa su tako bili idealni za robove. Europljani su ulazili dublje u kontinent i porobljavali ljude kao da idu u žetvu, ili su pak podražavali zavade među zajednicama i plemenima, sve u nadi da će se Afrikanci sami među sobom boriti pa im prodati uhapšenike pokorenog plemena. Kada se jednom nađu u Elmina dvorcu, muškarci i žene su razdvojeni. Bračni parovi, roditelji i djeca, braća i sestre, otrgnuti jedni od dugih i ostavljeni u saznanju da se više nikada neće vidjeti. Žene su tada odvedene u prostor u kojem mi stojimo. Nagurane su u dvije tamnice i ostavljene tamo mjesecima da trunu.

[…]

Read More

Makola Market, Accra

Makola Market, Accra

Gana: Četvrto poglavlje

Jedno od glavnih obilježja Accre jest Makola tržnica u samom centru grada. Ludi mravinjak, gužva, košnica, gužva, auti i kamioni i autobusi, gužva. Provezla sam se tamo jedan dan u autu, promatrala visoke zgrade, njihove balkone i prozore s kojih visi roba i lutke u uskim haljinama. Ljude koji se prelijevaju na ulice, prodaju sve sve sve. Hodaju s teškim košarama na glavama, prilaze otvorenom prozoru auta, guraju mi u lice knjige, Monopoly i punjače za mobitel.

[…]

Read More

Jamestown, Accra

Jamestown, Accra

Gana: Treće poglavlje

Hodam kroz ta gusto naseljena područja, koze i kokoši hodaju po prašnjavim cestama. Na pragovima šarenih kuća, šarenih zidova, šarenih platana sjede žene i djeca i mladi muškarci. Trče za bijelim ljudima, viču "obroni" (na Twi jeziku: bijelac, stranac), hvataju nas za ruke sve dok stariji brat ne sikne na njih pa se vrate pod maminu suknju. Žene mašu, smiješe mi se, pozivaju me rukom da ih slikam. Pred kućama se suše slatka peciva koja će kasnije staviti u košaru, košaru na glavu pa hodati među autima zaglavljenima u prometu i pokušavati im prodati užinu. Nisu to slumovi, ne, slum u Africi zove se shanty town, a u Accri se nalazi na smetlištu.

[…]

Read More

Noćne romantike Accre

Noćne romantike Accre

Gana: Drugo poglavlje

Ostavio me pred ulazom u studentski dom, točnije pred ulazom u privatnu zajednicu gdje zaštitar radi 24/7, a vrata svih četiriju kuća koje se naziru iza visokih zidova i bodljikavih žica otvaraju se tek pod pritiskom elektroničke kartice. "Osjećaš li se sigurno sa mnom?" upitao me. Prijevod njegovog pitanja nije bio potreban, on je crn, ja sam bijela - sve je jasno. Sama činjenica da razumijem što me to točno pitao posramila me. No posramila bih se još više praveći se da ne razumijem što misli. Isto su me pitale i dvije bijele prijateljice iz SADa dok me grlio u klubu. Osjećam se sigurno, ne bih sjela u auto s njim da nije tako. Osjećala sam se sigurno s njim od prve noći kada sam ga upoznala, svoje prve večeri u Accri.

[…]

Read More

U Accri se živi polako

U Accri se živi polako

Gana: Prvo poglavlje

U Accri ću provesti tri tjedna, tako da nema potrebe za detaljnim planiranjem i ubrzanim razgledavanjem. Ovdje je ionako mentalitet opuštenosti i usporenosti, sve se odvija polako, ljudi pričaju polako, hodaju polako, hrana u restoranima polako se donosi i dugo čeka. Svi redovno kasne oko čega se i sami smiju te govore da se radi o afričkom vremenu. Čak i pijevci kukuriču u sva doba noći i dana ne obazirući se na to što bi kao trebali da kukuriču samo u zoru.

[…]

Read More