Kultura napojnica u SADu

Moje prvo jutro u New Yorku. Predavanje u 9.30h, ja zbog jet lega budna od 5 sati. U svakom slučaju treba mi kava. Voljela bih nešto i pojesti jer nisam jela od leta jučer popodne. Hodam pored Starbucksa i sličnih kafića, pored uličnih štandova koji prodaju bagels, kroasane i falafel i svašta nešto. No ne usudim se kupiti ništa, u glavi mi zvoni alarm NAPOJNICA! Moraš dati napojnicu! Ali koliku? Kako? Kome?

Izmorena i gladna odlučila sam preskočiti i hranu i kavu. Pitala sam cimere o praksi davanja napojnica i dobila neki žnjblj odgovor, kao i svi odgovori koje dobijem od njih, zbunjenih i izgubljenih u vremenu i prostoru iako su svi Amerikanci i iako svi žive u New York Cityu već drugu godinu. Pitala sam još par ljudi, Amerikanaca i onih koji imaju iskustva i dobila dostatne odgovore da bih samopouzdano mogla kupiti kavu i sendvič. No trebalo mi je dobrih mjesec dana da skroz prokužim pravila davanja napojnica i da ih dajem sigurno i samouvjereno.

 
tipping-1
 

Napojnice se u SADu moraju davati, one su apsolutno obavezne pa čak i ako usluga nije bila zadovoljavajuća. Minimalni iznos koji napojnica uvijek mora biti je barem 10%. To je iznos koji daješ ako nisi bila nikako zadovoljna, ako je konobar bio izrazito bezobrazan i zločest, ostaviti 10% je isto kao ostaviti ništa u Hrvatskoj. Eventualno možeš ostaviti 0% ako ti je konobar pljunuo u lice, u svim drugim slučajevima napojnica se svakako ostavlja. No koliko i kako razlikuje se između tipova lokala, prijevoza, etc. Ako ne ostaviš ništa povlačit će te za rukav i direktno reći da si zaboravila napojnicu. To je zato što konobari i slična zaposlenja u Americi rade za napojnice. Njihova minimalna plaća je doslovno po zakonu niža jer se u plaću ubrajaju i napojnice. Ako ne ostaviš napojnicu, konobara si zakinuo za barem pola njegove plaće. Postoji izreka - ako nemaš za napojnicu, nemaš za restoran.

TAKSI

New York City jako je dobro poznat po upečatljivim žutim taksijima. No trenutno su u upotrebi ipak više Uber ili Lyft, koji su često jeftiniji. Iako postoji opcija za plaćanje gotovinom, većina ljudi plaća karticama, kako u Uberu tako i svugdje drugdje. To je pogotovo preporučljivo ako koristiš Uber Pool, tj. jeftiniju dijeljenu vožnju gdje vozač pokupi više nepoznatih ljudi. Budući da si u autu s drugim ljudima i svi se žure, zaista nema smisla petljati gotovinom. Spoji karticu i deri. Uberu i Lyftu u pravilu nije potrebno ostavljati napojnicu, eventualno ako su ti dali vode, grickalice, pomogli s prtljagom ili odradili vožnju od ili do aerodroma. Nakon što vožnja završi, Uber aplikacija traži da ocijeniš vozača i nakon toga ti da izbor za ostaviti napojnicu. Pravilo za napojnice u Uberu je generalno minimalno 15%, ako je bila malo bolja usluga onda 20%, a ako možeš i više onda i više. Žutim taksijima napojnica se uvijek ostavlja, minimalno 15%, ako su pomogli s prtljagom ili je put uključivao i aerodrom onda se očekuje 20% i više.

 
tipping-9
tipping-10
 

HOTEL

Napojnice daješ i u hotelu na svakom koraku, uglavnom 1 ili 2 dolara. Daš osobi koja ti pomogne s prtljagom, čistačici, vrataru koji ti pozove taksi... Uglavnom ako ostaješ u hotelu hodaj okolo s punim džepovima novčanica od jednog dolara, kao da ideš u striptiz klub, a sisu nećeš ni vidjeti.

KAFIĆI, BAROVI I RESTORANI

tipping-8

Iako je mene Starbucks jako zabrinuo, u Starbucksu se zapravo ne moraju ostavljati napojnice. Većina kafića u New Yorku je samoposluga - odeš na šalter, naručiš piće i hranu, dobiješ odmah tamo i onda si sam odneseš do stola ili uzmeš za van. Na takvim mjestima, gdje te nitko ne poslužuje za stolom, napojnice se ne daju. Lako se zbuniti, jer kada plaćaš karticom traže od tebe električni potpis na ekranu, a iznad potpisa nalaze se opcije za napojnicu. Iako ti to guraju tako ispod nosa, i dalje nije potrebno ostaviti išta.

U restoranima, kafićima i barovima gdje ti ugodno sjediš, a konobar te poslužuje svakako moraš ostaviti nešto. No to ne izgleda isto kao i kod nas, kada mu pružiš novce i odmah kažeš na koliko zaokružuješ tj. koliku napojnicu ostavljaš. Ta procedura u NYC je sljedeća - završiš s obrokom i tražiš račun. Konobar ti donosi račun i ti stavljaš karticu ili gotovinu. (U New Yorku više gotovo nitko ne koristi gotovinu.) Konobar odnosi račun i tvoj novac, uzima točan iznos i vrača ti karticu ili kusur zajedno s još jednim, drugačijim računom. To je račun na koji napišeš koliku napojnicu ostavljaš. Minimalno, ono što se ostavi za lošu uslugu, je 10%. Ako je sve bilo okej, ali ne želiš/možeš pretjerivati, ostaviš 15% ili 18%. Ako je bilo stvarno super ili jednostavno imaš para, ostaviš 20% do 30%. Neki računi će na dnu već imati izračunate postotke od iznosa računa. Na jednu crtu napišeš koliku napojnicu ostavljaš, na jednu onda napišeš zbrojeni iznos napojnice i računa, i na zadnju crtu se potpišeš. Ako si platio u gotovini onda i napojnicu ostaviš u gotovini. Za karticu te generalno nikada ne traže PIN niti potpis, to se sve samo provlači, swoosh swoosh. Nemoj me uopće pitati kako oni mogu naplatiti napojnicu na tvoju karticu nakon što su je već provukli. Debatirala sam s Chrisom pola sata o tome, jer realno oni onda mogu upisati bilo koji iznos i naknadno naplatiti. Ali kao to ne rade, i kao ljudi prate transakcije na svom računu kako bi uočili ako im je netko to napravio.

 
tipping-5
tipping-7
 

U barovima gdje se služi alkohol moraš ostaviti napojnicu šankeru čak i ako si sam pokupio piće na šanku. U situacijama kada dolaziš do šanka i uzimaš po jedno piće tj. po jednu rundu, i plaćaš nakon svake runde, napojnica je 1 ili 2 dolara po piću. Čak i ako je piće najobičniji whiskey koji je on samo natočio u čašu. Ako se radi o nekom skupljem i kompliciranijem koktelu, ostavi 3 ili 4 dolara po koktelu. No u većini barova to ne ide tako, u većini barova će te kod prve runde pitati želiš li otvoriti račun tj. tab. (Do you want to start/open a tab?) Ameri ne vjeruju pijanim gostima da neće pobjeći bez plaćanja, tako da otvoriti tab znači da im odmah daš svoju karticu. Oni tada za šankom imaju tvoju karticu i sve tvoje račune. Kada dođe vrijeme za fajrunt, kažeš im da želiš zatvoriti svoj tab i oni ti tada donose račun za sve što si popila i naplaćuju na onu karticu koju si im dala. Tada je procedura ista kao i u restoranu, donose ti drugi račun gdje napišeš koliku napojnicu ostavljaš, ti ostaviš 18% (ili manje ili više, vrijede isti postoci kao i za restoran), potpišeš se i pokušaš ne zaboraviti svoju karticu u birtiji.

 
tipping-2
tipping-6
 

Ako naručuješ hranu doma, dostavljaču svakako moraš ostaviti napojnicu. Tu je 15% uobičajeno, ali se očekuje više ako pada kiša ili slično. Ako plaćaš u gotovini, daješ mu u ruke u gotovini. No u New Yorku se sada više koriste mobilne aplikacije kao što su Seamless i GrubHub preko kojih možeš naručiti hranu i preko kojih plaćaš karticom, pa direktno tamo i upišeš napojnicu.

Dok je moja sestra živjela u Kanadi i posjećivala SAD, šalila se da se ovdje cijena tri puta promijeni. Bilo koja cijena koju vidiš ne uključuje PDV i ne uključuje napojnicu. Iako PDV nije izražen u jelovniku u restoranu, bit će ti dodan na završni račun, a na tebi je da na to još dodaš i napojnicu. Da, čak i ako je usluga bila loša, čak i ako si našao dlaku u hrani. Amerikanci su jako senzibilni prema ljudima u ugostiteljstvu, i kada je konobar živčan ili zaboravljiv ostavit će mu finu napojnicu jer razumiju da je to težak i iritantan posao, da je možda imao dugi dan, da to ne znači da ga treba zakinuti za dobar dio njegove satnice. Loša hrana, dugo čekanje, glasni gosti ili neugodan ambijent u Americi nisu razlog za smanjivanje napojnice konobaru, on ne može utjecati na kuhara ili na gužvu u restoranu. Nema smisla oko toga se uzrujavati, puhati, ili se nedajBože Balkaniti pa odbijati ostavljati napojnice. Ne budi seljo. Ako nemaš za napojnicu, nemaš za restoran.

 
tipping-3