Unawatuna, Šri Lanka

Unawatuna je malo mjesto na zapadnoj obali Šri Lanke poznato po tome što se nalazi odmah do starog nizozemskog kolonijanog grada Galle. Našla sam se tamo na praznik punog mjeseca zvanog Poya - sveti i neradni dan. Šetala sam dugom plažom i gledala lokalnu djecu kako skaču u ocean, lokalne obitelji kako skupljaju školjke, lokalne mlade kako se drže za ruke. Ovaj grad postao je centar turizma, uz liniju palmi protežu se hoteli, gostinjske kuće i restorani. Osjećaj je kao da ovo mjesto zapravo više ne pripada njima. Ove ruke što su ga gradile sada osvježenje nalaze u malim sakrivenim uvalama ili na samom kraju pješčanog pruta koji sada služi samo turistima.

 
unawatuna-1
 

Kako smo mi Hrvati sretni, pomislih, žalimo se na silne turiste u našoj zemlji, a niti ne vidimo koliko mi uživamo te turističke pogodnosti. Pogledaj Meksiko, Cancun i Playa del Carmen, ti gradovi danas su Američki. Kuta na Baliju glavno je odredište za australske momačke večeri, a lokalci za njima samo čiste. Kakve li ironije, Unawatuna smjestila se pored bivšeg kolonijalnog grada, a danas sama prolazi turističku kolonizaciju kada zapadnjaci očekuju prirodne ljepote bez doticaja s lokalnim stanovništvom. Volim putovati sama jer tako najbolje upoznajem ljude. Na to me jedna žena jednom pogledala začuđeno i rekla "Da, ali ljude želiš upoznavati u Americi i Europi, ne Indiji i Keniji". Ne, ona sebe ne smatra rasistkinjom. Bilo bi lijepo držati se pravila "poštuj domaćine", ali jebote miš kada Bogom dani narod ne poštuje nikoga tko je iole drugačiji od njih. Niti u svojoj zemlji, pa kako onda očekivati da će to raditi vani?

 
unawatuna-2
 

Jedan dio lokalaca u Unawatuni zgnjurio se u kut pa se brćka što dalje da ne smeta bijelom čovjeku. Drugi dio lokalaca poseže za mnom i doziva me da sjednem u baš njihov restoran. Kada će ugostitelji shvatiti da upravo zbog takve napadnosti ja tu sada baš neću sjesti? U svakom slučaju, glavna plaža Unawatune odbila me samo tako.

Negdje tu bio je i onaj Englez koji je sad pak samo gledao u telefon i odbijao svaki pokušaj razgovora. Kada sam već bila na letu za doma napisao mi je da je pročitao moju poruku na Facebooku i da sam jako bezobrazna, a zatim me blokirao na društvenim mrežama. Čovjeku nisam ništa slala na Facebooku, nemam ga za prijatelja i ne znam niti kako se preziva. Muškarci ponekad imaju zaista čudne načine prekidanja odnosa. Napisala sam, mislim, da ljudi uđu u tvoj život baš onda kada moraju, a otiđu točno tada kada te više nemaju čemu naučiti...

 
unawatuna-3
galle
 

Idući dan prošetala sam ulicama Unawatune u cik zore, 9 sati ujutro, kada se trgovine tek polako počinju otvarati. Digneš pogled sa svojih cipela i primijetiš osmijehe, pozdrave, kako ti svi žele dobro jutro. Nakon ayurvedske masaže i parne kupke zaputila sam se u Galle, vidjeti to čudo nizozemske arhitekture. Bedemi koji opasaju grad, suvenirnice, talijanski, kineski i indijski restorani te par majmuna na uzicama, kao i onaj nesretnik na zadarskoj Kalelargi. Netko mi je rekao da je to grad za cjelodnevni izlet - teško. Tuk-tukom sam tada krenula prema plaži Dalawella, hajde da dam i zadnju šansu ovom dijelu otoka. Utrkivala sam se s kišom i došla na plažu taman dok je Sunce zalazilo iza teških oblaka. Sjela sam u Wijaya Beach Bar i promatrala. Ovo je već bilo nešto drugačije. U baru su se lokalci družili s turistima, psi su šetali slobodno, pijesak i ocean izgledali su nestvarno.

 
unawatuna-10
 

Upoznala sam tamo par djevojka te provela večer s njima. To su trenuci koje zaista volim kod putovanja, nas četiri, sve solo putnice... Meksikanaka, 35 godina, rastavljena, bivša dizajnerica, putuje po osjećaju duše već šest mjeseci. Kineskinja, 26 godina, radila je PR za velike auto firme, dala otkaz i krenula u svijet, u međuvremenu se zaljubila u Srbina koji ju je nakon prvog spoja pitao da mu bude djevojka i mene samo zanima koju je to weird sex thing ona napravila pa da počnem i ja da me neki Srbin pita da mu budem devojka. Finkinja, 34 godine, radila je u marketingu i nedavno krenula u avanturu od tri mjeseca po Aziji. Naći se za stolom s takvim ženama, različitih godišta, s različitih strana svijeta, sjediti pored oceana pa pričati o muškarcima i plakati od smijeha... To su sestre za kojima tragam, prijateljice koje mi nedostaju, poznate ruke kojima ne znaš imena, a koje ti svejedno miluju kosu.

 
unawatuna-7
unawatuna-6
 

Iduće jutro Ellisa (Kineskinja) i ja vratile smo se na tu plažu. Bile smo tamo jedine uz par lokalaca koji su trčali za svojim psima. Glupirale smo se na ljuljački iznad oceana pokušavajući uhvatiti dobru sliku, gledale smo ribice kako skaču iz vode, kornjače kako pokazuju svoje velike glave i malene rakove kako bježe u rupice u pijesku. Bilo je to moje zadnje jutro na Šri Lanki i sada kada se sjetim želim zaplakati. U međuvremenu sam se vratila doma u Abu Dhabi, uhvatila se u koštac s hrpom mailova za posao i još više rokova za faks. U međuvremenu sam odlučila da sam zahvalna na svemu što me ovaj fakultet naučio, ali da kada me pitaju koji diplomski ili doktorat planiram upisati ili na kojem institutu mislim istraživati, reći ću im da nakon diplome odlazim u Vietnam raditi u hostelu od prijatelja.

 
unawatuna-7
unawatuna-8
 

Na putu za aerodrom stala sam opet u Galle, no ovaj puta ciljano, po tetovažu. Moji najdraži suveniri iz onih najposebnijih trenutaka. Ne tetoviram se za svaku državu jer onda bih već bila prepuna, samo onda kada se nešto u meni posloži. Onda kada me neko mjesto rasplače, očisti pa prefarba. Na Šri Lanki sam našla svoju religiju, svoju Božicu, svoje neizmjerno poštovanje prema prirodi i svoj njenoj djeci, i tu je sada zato moja nova slonica, majka, sestra, prijateljica, ja onakva kakva želim biti.

 
unawatuna-5